Duška Jovanić, poznata i kontroverzna novinarka s područja bivše Jugoslavije, ostvarila je značajan utjecaj u srpskom novinarstvu, ali i modnoj industriji. Rođena 1967. u Beogradu, Duška je diplomirala na Pravnom fakultetu prije nego što je započela uspješnu karijeru. Obavljala je uredničke pozicije u cijenjenim časopisima kao što su Duga, Bazar i vlastitoj publikaciji M. Osim toga, bila je glavna urednica časopisa poput Glorije, Playboya i Famea. Duška nije samo uspješna spisateljica, već je i autorica nekoliko knjiga. Dodatno se obrazovala pohađajući magisterij iz novinarstva u Italiji i stekavši dragocjeno iskustvo kao pripravnica na kultnom Vanity Fairu.
Duškina raznolika i živahna životna iskustva prekrasno se zrcale u njezinoj rezidenciji, stanu smještenom u srcu Beograda. U ekskluzivnom intervjuu za Zapozetna.rs, Duška otkriva zadivljujuće priče skrivene u intrigantnim detaljima njenog neobičnog interijera. Sreća je moje postojanje na suncem obasjanoj strani ceste, gdje živim u stakleniku ukrašenom knjigama, haljinama i dragim relikvijama koje je izradio vizionar Piero Fornasetti sredinom dvadesetog stoljeća. Rolete, tepisi i zavjese su odsutni u mom prebivalištu, kao i sobno bilje (prethodni pokušaji imali su nesretne ishode).
Njegov asortiman komada namještaja uključuje crnu “pedičarsku” komodu ukrašenu ključanicom, držač za CD dizajniran da podsjeća na pasijans, lampu s motivom sunca i mjeseca, udobnu fotelju za dvoje, stalak za novine pod nazivom ” capri”, kao i tanjuri i svijećnjaci. Ovi predmeti, skupljani tijekom nekoliko godina, čine izuzetnu kolekciju retro šika koju je gorljivo skupljao. Putovanje je počelo u skromnom dućanu u Veroni, gdje mi je pogled pao na pepeljaru ukrašenu prvom stranicom New York Timesa s datumom mog rođenja.
Tijekom godina provedenih u tom gradu, nadgledajući tiskanje časopisa čiji sam kustos, često sam hodočastio natrag u tu trgovinu, stječući željena blaga sa svojeg stalno rastućeg popisa želja. Tijekom jednog takvog posjeta, ljubazne dame koje su vodile ustanovu organizirale su sastanak između mene i Pjerinog sina, koji je izrazio intrigiranost žarom s kojim sam se ja, porijeklom iz Srbije, divio dizajnu njegova oca i nastavio njegovu umjetničku ostavštinu. Njezina trajna naklonost retro atmosferi nadilazi njezino zanimanje za moderan namještaj, sklonost koje je čvrsto držala.
Moje jedine antikne stvari su Rekamije koje sam smjestila u stanu ispred peći i antikno ogledalo koje mi je ostavila moja kuma, arhitektica Ivanka Raspopović. Kuhinja, kao najvitalniji i najprivlačniji prostor u mom domu, odigrala je značajnu ulogu u procesu renoviranja. Zajedno s Ivankom eliminirao sam nepotrebne zidove i pretvorio prostor u prostranu garsonijeru, upotpunjenu dugačkim hodnikom kojeg krasi zadivljujući “srebrni” stolić Kare.
Što se događa kada se spoje svijet mode i dizajna interijera? S obzirom na to da knjižnici dajem prednost nad garderobom, nalazim se u čudnoj nevolji u kojoj su se moje torbe pretvorile u umjetničke skulpture, a večernje haljine sada krase moje zidove umjesto slika (ne računajući ljubazne priloge mojih prijatelja umjetnika). Čak su i neke cipele našle svoje mjesto u praznim okvirima. U šali sam okrivila sebe kad sam se šalila da bih se zadovoljila modom Miu Mia, ako ne mogu imati skulpturu Henryja Moorea. Nisam ni slutio da će me ova izjava progoniti. Moda ne samo da je nadmašila svoju površnu reputaciju, već je postala i skup oblik umjetnosti.
Osim toga, ponosno spominje svoju blisku povezanost s modom i hranom, ističući da više voli mali sef posvećen začinima nego nakitu. Prošla su vremena kada su nezavisne žene ukrašavale svoje vratove samo golom kožom ili skupim dijamantima. Umjesto toga, ponosno nose myion, prijenosni sterilizator zraka, kao ogrlicu. Osobno se oblačim u crno-bijelo, u skladu sa svojim pojednostavljenim svjetonazorom. Kad nisam pod pritiskom da poštujem rokove, utjehu pronalazim u filmskim kostimima. Ova se postavka pokazala korisnom jer se osjećam slobodnije unutar granica vlastitog doma nego u kaotičnom području našeg svakodnevnog reality showa. Zabrinut zbog trivijalnih stvari, postao sam pokoran stanovnik ovog planeta koji zovemo dom. Iako postoje slučajevi kada se čini nepristojnim ostati u kući i brinuti svoja posla.
