Kada su se razveli Danica i Lazar Ristovski mnogi su bili šokirani jer su zajedno proveli više od 4 decenije. Oboje su tada tvrdili da nije kriv niko treći ali je glumac nedugo nakon toga predstavio svoju novu djevojku.Otkako je objavljena vijest da Anica Lazić nosi cijenjenu titulu izabranice Lazara Ristovskog, njeno prisustvo na društvenim mrežama doživjelo je nevjerojatan porast popularnosti, plijenivši pažnju brojnih pojedinaca koji s nestrpljenjem prate njene objave.
Nedavna objava Anice Lazić izazvala je salvu komentara, jer je djevojka 39 godina mlađeg Lazara Ristovskog posegnula za renomiranom svjetskom divom Beyoncé.
- Glumica je na društvenim mrežama lažnim feminističkim hashtagom izrazila svoje mišljenje da Beyoncéin suprug nitko ne želi.
Objava je izazvala veliku buru jer mnogi smatraju da je Anica odigrala značajnu ulogu u raspadu četiri desetljeća dugog braka Lazara i Danice Ristovski.
Tijekom intervjua za Gloriju, glumac je opovrgnuo te tvrdnje, ustvrdivši da je ljubav jednostavno izblijedjela i oslobodio bilo koju treću stranu odgovornosti za njihov razvod.
Lazar je jasno rekao da njihov raskid nije uzrokovan prisutnošću druge osobe, bilo da se radi o ženi ili muškarcu.
Rođen 1952. godine u Ravnom Selu kod Vrbasa, Lazar Ristovski je mješovitog porijekla. Njegov otac, podrijetlom Makedonac, radio je kao željezničar, a majka, porijeklom iz Crne Gore, radila je kao domaćica i povremeno u Zadruzi. Ristovski je osnovno obrazovanje završio u rodnom gradu, a gimnaziju je pohađao u Somboru.
Tijekom djetinjstva aktivno je sudjelovao u kulturno-umjetničkom društvu, iskazujući svoj talent na kontrabasu. Osvrćući se na svoje rane godine, Ristovski je priznao prisutnost siromaštva, ali i naglasio snažan osjećaj solidarnosti, nade i vjere u svjetliju budućnost. Gajio je ambiciozne snove o uspjehu i odlasku u svijet, potaknut knjigama koje je gutao i filmovima koje je gledao.
Još kao dijete zadubio se u stranice “Čarobne planine” Thomasa Manna, knjige koja je na njega ostavila tako dubok utjecaj da se razbolio. Redoviti odlasci u kino bili su sastavni dio njegova odrastanja, gdje su glavne glumce od milja zvali “dečki”.
U srednjoj školi boravio je u internatu, ali 1972. godine odlazi u Beograd na prijemni ispit u Državnom zavodu za fizičku kulturu (DIF). Isticao se u atletici i plivanju, a paralelno je tražio polaganje na Fakultetu dramskih umjetnosti. Trijumfalno je dobio prijem u cijenjeni najuži krug, što ga je natjeralo da se kreće nepoznatim teritorijem Beograda bez podrške obitelji ili prijatelja.
- Priča kako je spavao na klupama u gradskim parkovima. Uz Radoša Bajića, Bogdana Diklića, Snežanu Savić i druge, u razred ga je primio profesor Milenko Maričić. Mentori su im bili i profesori Ognjenka Milićević i Miroslav Minja Dedić. Boravio je po raznim domovima da bi se konačno skrasio u Studentskom gradu, gdje je nakratko dijelio životni prostor s Bogdanom Diklićem kao cimerom.
Radi zarade Ristovski, Bajić, Diklić i Slavoljub Fišeković osnovali su Orkestar Radilafi. Harmoniku su svirali Radoš i Fišeković, kontrabas Ristovski, a bubnjeve Diklić. Repertoar im se sastojao pretežno od narodnih pjesama, a zabavljali su publiku u intimnim konobama, kao i na veselim proslavama i svadbama.
Ostalo je živo sjećanje na fruškogorsko vjenčanje Duška Kovačevića, koji su se više našli u nogometnoj utakmici Jugoslavije i Rumunjske nego u zabavljanju gostiju. Prvi susret s filmskom kamerom imao je tijekom prve godine Akademije. Prijatelj iz Sombora, koji je studirao kinematografiju, obratio mu se za pomoć u snimanju jednog filma. Njegova je uloga bila student violine koji se onesvijestio u autobusu punom kolega studenata.
U intervjuu je priznao da mu je bilo neugodno što se jednostavno srušio na ulici, pa je taj trenutak više puta odgađao. Međutim, na kraju se odlučio suočiti s njim izravno. Kad su počeli snimati, zavrtjelo mu se u glavi i zapravo je izgubio svijest. Kad je došao sebi, našao se u konobi, okružen svjedocima koji su ga polijevali vodom.
U tom trenutku shvatio je da će bavljenje glumom imati veliku osobnu cijenu, jer se svim srcem posvetio zanatu.Kazališni ravnatelji uočili su njegov talent, pa mu je ponuđen sve veći broj uloga. Nije prošlo dugo prije nego što su se počele pojavljivati i prilike u filmskoj industriji. Konačno, 1976. godine uspješno je završio maturu.
