Miki Manojlović je jedan od veterana srpskog glumišta i njegovo ime je već legenda samo po sebi. Opšte je poznat status Mikija Manojlovića kao najplaćenijeg glumca u Srbiji, a njegov put do te pozicije bio je ispunjen brojnim izazovima i preprekama. Naime, Miki je na svijet stupio u Nišu, a njegova majka je zbog komplikacija za dlaku izbjegla smrt na porođaju. Roditelji su mu u jednom trenutku izrazili želju da imaju ukupno šestero djece, ali se majka, nažalost, teško razboljela, dobila tuberkulozu i dvije godine provela prikovana za krevet.
Cijelo to vrijeme brigu o Mikiju povjerila je njezina baka Marie, Francuskinja. Marie se marljivo brinula da djeca budu pristojna, uredna i stilski odjevena. Ona je snalažljivo prodala muževljeva odijela kako bi djeci kupila nova, a Miki je s njom razgovarao isključivo na francuskom jeziku. Unatoč tome što je odrastao u siromaštvu, njegova strast prema glumi nije jenjavala. Njegove formativne godine protekle su u svijetu kazališta, a unatoč želji roditelja da se znanstveno obrazuje, usprotivio se njihovim željama i upisao Akademiju. Glumac je isprva stupio u brak s Iskrom Uzelac, koncertnom majstoricom, a zajedno imaju kćer Čarnu. Potom je još jednom izmijenio zavjete, ovoga puta s Tamarom Vučković, ravnateljicom Jugoslavenskog dramskog pozorišta, koju je susreo tijekom predstave “Zločin i kazna”. Njihova je ljubav procvjetala, što je rezultiralo rođenjem sina Ivana.
Tijekom mog angažmana u produkciji “Zločina i kazne” imao sam zadovoljstvo ukrstiti puteve s izvrsnom mladom glumicom po imenu Tamara Vučković. Jasno se sjećam da sam javno priznao njezin neizmjerni talent tijekom rasprave o nadolazećoj premijeri. Nisam ni slutio da će Tamara s vremenom postati ljubav mog života, pratiti me na mojim putovanjima u inozemstvo i čak nas blagosloviti sinom. Ona je bila moj nepokolebljivi izvor podrške tijekom cijele moje karijere, oblikujući me u osobu kakva sam danas. Bez nje ne mogu zamisliti gdje bih bio, možda izgubljen u zagrljaju nepoznatih lica, odvojen od svojih korijena i ne uspijevajući pridonijeti obogaćivanju drugih kultura, kao što su one obogatile mene. Takve osjećaje iznio je Manojlović, koji je otkrio tajne koje stoje iza njegovog trajnog ljubavnog i obiteljskog života od vjenčanja s Tamarom 1992. godine. Želja da zaštitim svoju obitelj prenošenjem znanja duboko je ukorijenjena u meni, što je rezultat mog odgoja i vrijednih lekcija koje sam naučio iz pozitivnih i negativnih iskustava. Tijekom godina uspješno sam održavao vlastitu dobrobit dok sam također prepoznavao važnost svoje urođene želje da pomažem drugima. Usađivanje vrijednosti tolerancije kod moje djece bio je prioritet, iako nisam siguran u kojoj sam mjeri postigao taj cilj, rekao je Miki za Story. Uspostavljanje i njegovanje odnosa s članovima uže i šire obitelji, kao i pojedincima koji se mogu činiti drugačijima, ali dijele zajedničke osobine, ima veliku važnost u životu svake osobe.
Odrastajući kao kći Mikija Manojlovića, Čarna Manojlović se suočavala sa stalnim druženjem sa svojim ocem, ali je ustrajnošću uspješno izgradila vlastiti identitet i postigla osobni i profesionalni uspjeh. Rođena 1979. godine, uspješno je završila studij filmske režije na Akademiji umjetnosti u Beogradu 2003. godine, gdje svoje znanje nastavlja prenositi kao profesorica. Njezin portfelj može se pohvaliti opsežnom zbirkom televizijskih dokumentarnih serija usredotočenih na ljudska prava i borbu protiv nasilja nad ženama i djecom, čime je zaslužila priznanje i pohvale u zemlji i inozemstvu. Naravno, kao inspiracija poslužio joj je njezin glasoviti otac, koji ju je naveo da njemu u čast posveti dokumentarni film “Miki Manojlović: Filmska dostignuća”.
Za vrijeme Čarnine trudnoće s prvim djetetom, Miki Manojlović je izjavio: Čarna je procvjetala u odgovornu i zrelu osobu i presretna sam što mogu reći da iščekuje dolazak bebe. Ova vijest mi ispunjava srce srećom i iščekivanjem jer željno iščekujem trenutak kada ću postati djed. Predstojeći dolazak ovog dragocjenog dodatka našoj obitelji važna je prigoda koja za mene ima golemo značenje. Neizmjerno sam ponosan na Čarnin put, kao i na postignuća mog sina Ivana. Unatoč trudu da joj pomognem, uvijek nisam mogao doprinijeti njenom profesionalnom napredovanju zbog činjenice da se zovem Miki Manojlović. Za vreme mog mandata predsednika Upravnog odbora Filmskog centra Srbije, njezine šanse za pobjedu na bilo kojem natjecanju bile su ometene mojom pozicijom, jer bi to impliciralo nepravednu prednost za nju, nešto što sam bio odlučan izbjeći. Posjedujem jedinstvenu perspektivu kao roditelj, jer se moja razmišljanja razlikuju od većine. Dok bi većina roditelja bez sumnje donijela istu odluku za svoje dijete, ja sam odabrao drugačiji put, a moje dijete razumije i poštuje ovaj izbor. Pokazala je vlastite iznimne sposobnosti i nepokolebljivu predanost. U domaćem filmu “Tango Argentina” iz 1992. godine, Čarna Manojlović dijeli platno sa svojim slavnim ocem, tumačeći njegovu kćer.
