Selo Draginje se nalazi u blizini Šapca i Valjeva, a javnosti je poznato po tome što ovo mjesto ima populaciju koja je većinom sastavljena od gastarbajtera koji rade u inostranstvu već godinama i koji ulažu sav novac u svom selu. U Draginju je većina kuća izgrađena od bijelog kamena. Na fasadama su gipsani ukrasi u obliku konja, lavova i sokolova, prema čemu je ovo selo u prepoznatljivo. Ali, mještani navode da je takva estetika polako van mode.
Mnogi se odlučuju da skinu ukrase i da umjesto njih stave markirane zavjese i kuhinjske elemente, markirane trosjede, ormare i slično. Mještani su odlučili da otvore vrata svim noinarima i da pokažu u šta ulažu tokom godina. Ko je kroz ovo selo prošao morao je stati kako bi malo bolje pogledao kuće, i velika dvorišta koja se nalaze na njima. Slađana DAmjanović radi u ovom mjestu kao njegovateljica, te je novinare sprovela kroz neke od ovih kuća u kojima su ostale u većini slučajeva starije žene.
Kako se mijenjaju vremena, tako je Romima zlato dojadilo, te se sada odlučuju za markiranu odjeću, i kada nose nakit, gleda se da to bude bijelo zlato. Ali, to sada nije nimalo bogato kako je nekada bilo, do prije par godina. Kako Slađana navodi, sve je manje ljudi koji se vraćaju nazad i sve je manje novca za ulaganja. U kući Đorđevića živi samo jedna baka Jelena dok je ostala devetočlana porodica u Beču i doalzi samo na neko vrijeme kada uspiju skupiti vrijeme za odmor. U kući Jovanovića je samo baka Natalija, a ostali su u inostranstvu. Iako živi u bogatstvu navodi da je to daleko od nekadašnje zarade i da sve što imaju, datira od prošlih decenija.
