Nakon prvog emitiranja pilot-epizode serije “Đekna još nije umrla, a ne znamo zašto” 1988. godine vrlo brzo je stekla cijenjeni status među gledateljima, učvrstivši svoje mjesto kultnog klasika.
Ulogu života prepoznali su uključeni glumci, osobito oni mlađi u usponu koji su tek trebali postići široku slavu.
Arijana Čulina, poznata kao Milijana iz “Đekne”, jedna je od osoba koje su ostvarile toliki trijumf da je njihovo ime ostalo sinonim za lik koji tumače u seriji. Tijekom nekoliko desetljeća nastavili su je nazivati Milijanom, iako je njezina prethodna slava postupno jenjavala.
Nakon pojavljivanja u “Zimmer fraj” i filmu “Ne gledaj mi u pijat” iz 2016., hrvatska glumica ostaje u dosadašnjoj ulozi. Međutim, malo je vjerojatno da bi je mnogi trenutno mogli identificirati.
Iako danas možda nije tako prevladavajuća na filmu i televiziji, njezina slava ostaje nesmanjena, a ona je i dalje široko priznata.
Unatoč mojim godinama, nisam zaboravljen od ljudi. Iako može biti slučajeva da me ne prepoznaju odmah, na kraju se sjete. Utjecaj te serije na mene bio je dubok. Kao tadašnji student nisam očekivao tako veliku popularnost. Bila je to doista slučajna kombinacija događaja tijekom tih godina.
Razlog zašto je ova serija osvojila naklonost gledatelja je promišljen i minuciozan pristup. Nasuprot tome, današnja je norma žuriti kroz sve brzim tempom. U prošlosti je vladala oskudica programa, a proizvodni proces nije karakterizirala bjesomučna žurba; umjesto toga, naglasak je stavljen na osiguranje visoke kvalitete, a ne na maksimiziranje profita. Ovakvo mišljenje glumica je izrazila u razgovoru za Kurir.
Arijana Čulina, hrvatska glumica, spisateljica, komičarka i slikarica amaterka, više desetljeća je cijenjena članica Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Ipak, u javnosti je najviše prepoznata po kreaciji lika Goge Bjondine, maloumne, nekomplicirane plavuše koja komentira aktualnosti u popularnoj televizijskoj emisiji “Glamour Cafe” koja se emitirala na HTV-u.
Svoju slavu stekla je pojavljivanjem u raznim televizijskim emisijama, uključujući “Đekna još nije umrla, ali ne znamo gdje će biti”, “Zimmer fraj” i “Ruža vjetrova”. U sferi književnosti afirmirala se kao autorica renomirane knjige “Što svaka žena treba znati o svojim stvarima”.
Amatersko slikanje postalo joj je odušak za opuštanje, jer je utjehu nalazila u činu slikanja. Ona daje prioritet osobnom zadovoljstvu nad traženjem javne potvrde ili pažnje, fokusirajući se na aktivnosti koje joj donose mir i radost.
Tijekom intervjua, na upite odgovara iskreno i neustrašivo iznosi svoja razmišljanja o aktualnim događajima, osiguravajući da kontroverze ostanu odsutne iz njezine reputacije glumice.
