Trenutno je sindrom kroničnog umora sve rašireniji, ostavljajući mnoge pojedince prikovane za svoje krevete i značajno narušavajući njihovu sposobnost da se uključe u rutinske dnevne aktivnosti. Svjedočanstvo Ine Ignjatović iz Ćuprije, koja je pet godina trpjela kronični umor, bolove u mišićima, nelagodu u zatvorenim prostorima i uporan nedostatak energije, ilustrira koliko je to stanje pogubno.
- Kronični umor može duboko utjecati na sposobnost pojedinca da normalno radi. Ignjatović je, kao i mnogi drugi, u različitim trenucima imao simptome koji se obično povezuju s ovim stanjem. Ovi simptomi su uključivali: Dugotrajne i neprekinute epizode fluktuirajućeg krvnog tlaka, stalne temperature u prosjeku od 37,2 stupnja, česte infekcije, uporna nelagoda u mišićima i zglobovima, neumorni umor i prisutnost natečenih limfnih čvorova zabilježeni su tijekom duljeg trajanja.
Prema njegovoj izjavi, ova bolest se odlikuje jedinstvenim simptomom, koji ima težinu 1,00. Ina pojašnjava da joj je bilo dovoljno samo presvući dijete i osjetiti umor. Kad bi se odlučila istuširati, bila bi prisiljena otići direktno u krevet i ustrajati u svom odmoru. Pojavilo se značajno pitanje: liječnici nisu htjeli priznati autentičnost njezinih okolnosti.
- I sama priznaje da su zanemarili njezine brige, pripisujući ih pukim izmišljotinama njezina uma ili nedostatku truda. Dapače, čak su je uputili psihijatru, čime su dodatno umanjili valjanost njezinih iskustava. Ina Ignjatović, osnivačica Udruge kroničnih umornika, ispričala je svoje iskustvo uhvaćenosti u vječni krug. Opisala je svoje konzultacije s raznim liječnicima, koji su je, iako su sumnjali na osnovno stanje, samo upućivali od jednog specijalista do drugog bez ikakve konačne dijagnoze.
Naposljetku je otpuštena uz uvjeravanja da je dobro zdravlje i preporuke da se odmara. Tijekom rasprave Ina Ignjatović otkrila je da, iako su parametri i analize ocijenjeni zadovoljavajućim, ona ima kronične virusne infekcije s antitijelima za gotovo deset različitih virusa. Nadalje, naznačila je da su razine IgG antitijela za šest od ovih virusa bile značajno povišene. Ina Ignjatović je u intervjuu za TV “Prva” otkrila da su medicinski stručnjaci u njezinom ranom djetinjstvu prepoznali više infekcija.
- Unatoč tome, njihova je zabrinutost porasla kada su primijetili da su razine titra, za koje se očekivalo da će se smanjivati s vremenom, ostale povišene, što ukazuje na problem u pozadini, iako se točan uzrok nije mogao utvrditi. Iako ga nastoji ublažiti, umor koji osjeća se smanjuje. Osim što otkriva aspekte svog dana, ona također pruža uvid u to kako se ljudi u njezinoj blizini nose s njezinim stanjem. Osjećao sam neprestani umor koji je izdržao unatoč potpunom noćnom odmoru.
Čak i samo 200 metara od mog prebivališta pretvorilo se u nevjerojatan izazov. Gužve u poštanskim uredima postale su mi nepodnošljive. Obuzela me ogromna pospanost, potpuno mi iscrpivši energiju. Teškoće su bile složene mojim odgovornostima prema maloj djeci. Unatoč traženju medicinske pomoći, rješenje nije pronađeno, što je druge navelo da vjeruju da sam dobrog zdravlja – primijetila je, naglašavajući: Srećom, moja je obitelj pokazala i sućut i podršku; međutim, šira javnost nije uspjela razumjeti moje okolnosti.
- Uobičajeno je doživjeti tjeskobu kada je izvor nevolje neizvjestan. Netko može postaviti pitanje postoji li problem s mentalnim zdravljem, ali čak ni konzultacije s psihijatrom ne donose nikakve prepoznatljive probleme, ostavljajući moj osjećaj dobrobiti uporno izvan dosega. U svojoj tvrdnji napominje da sindrom kroničnog umora ponajviše pogađa žene u dobi od 35 do 50 godina, pripisujući nastanak ovog stanja njezinom drugom porodu. Nakon pet godina, Ignjatović je konačno pronašla rješenje za svoj problem.
Do ovog rješenja došlo je preporukom prijatelja koji je tijekom televizijskog gostovanja promatrao dr. Branka Milovanovića, uglednog kardiologa i stručnjaka za kronični umor. Ignjatovićeva ga je bez imalo oklijevanja kontaktirala i, na veliko olakšanje, konačno dobila odgovor. Ina kaže da joj je otkriće njezinog stanja pružilo osjećaj olakšanja i pojednostavilo njezine okolnosti. Ipak, složenost situacije pojačava nepostojanje lijeka za ovu bolest.
- Ona primjećuje da se samo ograničeni postotak, u rasponu od pet do deset osoba, može oporaviti od ove bolesti ako se dijagnosticira u ranoj fazi. Posebno ističe da njezino pripovijedanje posjeduje primjetnu nježnost. Obeshrabrujuće je svjedočiti mladim pojedincima koji pokazuju teške simptome ove bolesti. Često su potisnuti u svoje krevete i isključeni iz društvene interakcije. Ova bolest ne samo da može dovesti do potpunog invaliditeta, već je također povezana s miokarditisom, koji može dovesti do smrtnog ishoda.
