Bojan Tomović se već duže vrijeme suočava s preprekama koje mu predstavlja bipolarni poremećaj. Neustrašivo je podijelio svoje osobne susrete, ne bježeći od razgovora o poteškoćama. Tomović je nedavno izazvao polemiku otvoreno izjavljujući svoje namjere da se u Nizozemskoj posveti eutanaziji.

  • Kako bi pobjegao od svojih muka i smatranja samoubojstva teškim prijestupom u svim religijama, Bojan je izrazio želju da se podvrgne eutanaziji u Nizozemskoj, gdje je to zakonski dopušteno, te se naposljetku odlučio za pravnu opciju traženja oslobođenja. Bojan je istaknuo njihov krajnji umor i nedostatak vitalnosti potrebne za održavanje bolničke njege i terapije.

Pjevač artikulira njihovu umor od egzistencije i borbe protiv bipolarnog poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja, potvrđujući da čak i sam čin posjeta bolnici nadilazi njihove mogućnosti. Umorili su se od medicinskih ustanova, bolnica, terapijskih tretmana i lijekova koji su imali štetne posljedice na njihovu dobrobit. Njihova je namjera, kao rezultat toga, otputovati u Nizozemsku i tako ublažiti poteškoće povezane s medicinskim putovanjem.

  • Bojan Tomović nedavno je progovorio o svojoj borbi s bipolarnim poremećajem, iskreno govoreći o svojim osobnim izazovima. Trenutačno stanje u kojem se nalazim neprilika je kakvu ne bih poželio ni svom najomraženijem protivniku. Od najranijih godina bio sam vezan za bolnice i terapiju, no čini se da moje liječenje ne pokazuje znakove napretka. Proživljavam niz emocionalnih stanja, od duboke depresije i tuge do trenutaka intenzivne sreće. Kada uzimam lijekove, postajem letargičan, kao obična biljka, ali ako ih prestanem uzimati, stanje mi se pogoršava.

Ključno je da ostanem predan svojoj terapiji, unatoč slučajevima kada sam je zanemarivao bez razloga, kako je otkrio Bojan. Bilo je prilika kada bih ležao u krevetu, razmišljajući o tome kako bi bilo bolje da se ne probudim. Dubine ovih turobnih misli protežu se daleko izvan dohvata logike. Stalna prisutnost depresije nikad ne postaje uobičajeni pratilac. Nakon što sam iscrpio sve mogućnosti, odlučio sam potražiti pomoć u privatnoj klinici.

  • Naravno, taj je izbor bio financijski opterećen, zbog čega sam morao izdvojiti pozamašnu svotu novca, ukupno nekoliko tisuća eura, za pokrivanje troškova. Valja napomenuti da su se u ovoj ustanovi liječili i brojni renomirani pjevači, ali svoja iskustva radije čuvaju u tajnosti. Iz poštovanja prema njihovoj privatnosti, nikada ne bih otkrio njihov identitet. Rođen 1982. u Somboru, Bojan Tomović odrastao je u Kuršumliji.

Podrijetlom s Cetinja, obitelj Tomović doživjela je promjenu imena iz Moštrokol u Tomović zbog bojazni od moguće krvne osvete. Prezime Tomović usvojeno je u čast njihovog pretka. U nedavnom intervjuu Bojan je otkrio da je svoju prvu violinu dobio u ranoj dobi, na dar od oca. Nakon toga počeo je svirati harmoniku, a također je izbrusio svoje sposobnosti sviranja klavira, klavijatura i bubnjeva.

  • Tijekom svog boravka u osnovnoj školi pokazao je izvanredne akademske sposobnosti dok je istovremeno pohađao glazbenu školu koja se fokusirala na harmoniku. Sudjelujući na brojnim festivalima od malih nogu postigao je značajna postignuća. Značajno je da je u tri navrata između 1996. i 1998. bio pobjednik cijenjenog dječjeg glazbenog festivala “Proljetna pjesma”.

Sa svojih 14 godina već je pokazao svoj talent na cijenjenim pozornicama beogradskog Doma Sindikata, novosadskog Spensa, Prištine, Užica, Kladova, Leskovca, Jagodine, Bora i Čačka. Naime, njegova suradnja s Radetom Vučkovićem i Nenadom Milosavljevićem, također poznatim kao Neša Galija, pobrala je pohvale za pjesme poput “Bliži se leto”, “Moj deda Solunac” i “Gramatika”. Očekuju ga nova priznanja na smotrama u rodnom Somboru, kao iu Kuršumliji, Prolom banji i drugim mestima gde je višestruko nagrađivan.

Besplatno