Kada se mast i ulja skrutne, postaju otporni na uklanjanje pomoću standardnih odvodnih gumica ili kabela. Upozoravajuća izjava Toma Wattsa, vodoinstalatera porijeklom iz Britanije: Ključno je izbjegavati izlijevanje masti u sudoper! Sada istražimo rješenje za odčepljivanje odvoda.
Tom Vats privukao je značajnu pozornost na TikToku nakon što je podijelio video koji objašnjava posljedice izlijevanja masti u odvod, što je rezultiralo impresivnih 16 milijuna pregleda. Vats naglašava važnost izbjegavanja izlijevanja masti u odvod jer je to drugi vodeći uzrok začepljenja odvoda nakon vlažnih maramica.
Ako se mast i ulja skrutne, njihovo uklanjanje postaje nemoguće konvencionalnim metodama čišćenja odvoda kao što su gumeni klipovi ili kabeli. U takvim slučajevima, stručnost vodoinstalatera opremljenog specijaliziranim i skupim strojevima postaje ključna. Ovi alati koriste ili vakuumsko usisavanje ili tehnike lomljenja kako bi se uklonio stvrdnuti sloj.
@najzena.rs #zena #najzena #fyp #foryoupage #fpyシ #fypシ゚viral #leto #trudnice #trudnoca
Njegova preporuka je da se ulja ili masti zbrinu tako da ih stavite u vrećicu i potom bacite u kantu za smeće, a ne da ih izlijete u sudoper ili da ih izlijete negdje u dvorištu. Želite očistiti dosadne začepljene odvode? Trebat će vam samo nekoliko jednostavnih sastojaka: voda, soda bikarbona i malo dobrog starog alkoholnog octa.
BONUS TEKST
Praksa uzgoja koza u Srbiji nije centralizirana, s raznim primjerima uspješnih pristupa unutar ovog poljoprivrednog sektora. Najnoviji podaci govore o sve većem trendu odlučivanja mladih ljudi za uzgoj koza. Oni koji su uspjeli na ovom polju tvrde da je isplativost uzgoja koza u preradi mlijeka i proizvodnji mliječnih proizvoda.
Prema riječima Ivana Pitlera, profesora tehnologije ovčarstva i kozarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, uzgoj koza u našoj zemlji nije centraliziran, s tek nekoliko značajnijih farmi u središnjoj Srbiji i Vojvodini. Proizvodni uzgoj koza dosegao je zadovoljavajuću razinu intenziteta, iako još nije dosegao masovnije razmjere.
I kod nas i u Europi pokazalo se da su najučinkovitije farme one koje vode obitelji, koje se obično sastoje od 50 do 80 članova, čime jedna četveročlana obitelj može podnijeti sav potreban rad. Nedostatak masovne proizvodnje je upravo ono što koči izvoz kozjih proizvoda iz Srbije. No, uvjerava nas profesor Pitler, kad je riječ o novim tehnologijama u uzgoju koza, ne zaostajemo za naprednijim nacijama.
Kao poljoprivredniku na terenu, važno je prepoznati da Europska unija ima potencijal pružiti značajnu pomoć. Međutim, ključno je jasno razumjeti što je financijski korisno, koji se proizvodi mogu izvoziti i gdje se mogu pojaviti potencijalni izazovi. U posljednjih nekoliko godina primjetan je porast broja mladih poljoprivrednika koji su razvili veliki interes za praksu uzgoja koza.
Zakup zemljišta putem prava prvokupa često se smatra idealnim rješenjem za ambiciozne stočare jer im omogućuje objedinjavanje cjelokupne proizvodnje. Prema vjerovanju, za otprilike 75 koza trebalo bi oko 9 bala djeteline, što odgovara otprilike 150 kilograma grana. Budućim uzgajivačima koza savjetuje se da osiguraju dovoljno sredstava za najmanje tri godine.
Dušan Rakić, rodom iz Iđoša kraj Kikinde, donio je jedinstvenu odluku da se kao jedini član obitelji bavi poljoprivredom, a kao svoj put izabrao je upravo uzgoj koza. Nakon što je osnovao vlastitu farmu koza, sada posjeduje stado od 75 koza, s planovima za daljnje povećanje kapaciteta. Mladi farmer Rakić krenuo je u pothvat osnivanja vlastite farme koza sa skromnim stadom od 30 koza.
Međutim, njegova predanost i naporan rad isplatili su se, budući da se sada može pohvaliti uspješnim poduzećem s dvostruko većim brojem koza, ukupno impresivnih 75. Unatoč tome što živi u ruralnom području, Rakić je sam u svojoj obitelji kao jedini pojedinac uključen u plemenitom praksom uzgoja životinja, vođen svojom težnjom da se bavi osobnim poslom.
Prema Rakićevim riječima, ne treba forsirati produktivnost ovih životinja. Što im više pružite, oni vam više uzvraćaju. Dnevna rutina sastoji se od trošenja otprilike dva sata ujutro i dva sata navečer na naseljavanje i mužnju. Međutim, tijekom dana moraju stalno lutati uokolo kako bi zadovoljili svoje potrebe za vodom i druge bitne potrebe.
Zakup zemljišta putem prava prvokupa često se vidi kao rješenje za ambiciozne stočare koji žele objediniti svoju cjelokupnu proizvodnju. “To je bio moj trenutačni pristup, budući da je kupnja vlastitog zemljišta trenutno financijski neizvediva, a trošak najma privatnog zemljišta još je pretjeraniji, ostavljajući me bez alternative”, objašnjava.
