Nakon očeve smrti prije šest godina, trinaestogodišnji Miloš Jeličić iz Bosanskog Petrovca preuzeo je punu odgovornost za vođenje svih aspekata poslovanja seoskog domaćinstva. S nepune četiri godine doživio sam svoje prvo iskustvo sjedeći u traktoru, što je u meni zapalilo fascinaciju obradom zemlje.
- Otac je bio taj koji me je u početku učio, a sada oboje zajedno obrađujemo ogromne površine. Uz dva traktora, moj partner Tečo i ja našli smo načina da racionaliziramo rad. Svakim danom postajem vještiji u zadacima koje mi je otac dao. Trinaestogodišnji Miloš Jeličić samouvjereno tvrdi da ovaj posao nije naporan, prenosi Srpskainfo. Miloš, vrlo vrijedan učenik, smatra da je odmor luksuz koji si ne može priuštiti nakon škole, jer njegov posao zahtijeva trenutnu pažnju.
Prema riječima Miloša, koji pola godine čuva stoku i skuplja sijeno, život na selu nije tako zahtjevan kako se često prikazuje. On se oslanja na prodaju mlijeka i sira svojih životinja kako bi ostvario prihod i održao se. Prema riječima Snježane, Miloševe majke, ona ima ukupno troje djece. Ipak, posebno ističe Miloša kao svoje najpouzdanije i najpouzdanije dijete. Snježana je odmalena preuzela Miloša upućivati u razne poslove i obveze. Prema riječima Miloševe majke Snježane Jeličić, njemu ništa ne predstavlja izazov.
- Posjeduje izvanrednu sposobnost pronalaska vrijednosti u svakoj situaciji, a Snježana potiče drugu djecu da oponašaju njegov način razmišljanja. Miloš služi kao uzor ne samo svojim vršnjacima već i pojedincima puno starijima od sebe. Njegove se težnje ne vrte oko materijalnih dobara; umjesto toga, on jednostavno želi da u njegovom domu sve bude u redu. Ovu informaciju prenosi ATV.
Bit seoskog života može se definirati njegovim ležernim ritmom, čvrstim vezama među članovima zajednice i čestim uranjanjem u svijet prirode. Istražimo temeljne elemente koji čine tkivo seoskog života: Život u ruralnim područjima nudi priliku biti u neposrednoj blizini prirode. Stanovnici sela mogu uživati u svježem zraku, bujnom krajoliku, prostranim poljima i bujnim šumama. Značajan broj seljana obrađuje vrtove ili održava mala gospodarstva, što im omogućuje uzgoj vlastite hrane.
- Usko povezana priroda seoskog života definirana je živahnom zajednicom. Seljani dijele duboku povezanost i pružaju uzajamnu podršku. Ovaj osjećaj jedinstva i zajedništva očit je u koordinaciji zajedničkih događaja poput svečanosti, seoskih okupljanja i zajedničkih projekata. Život na selu nudi osvježavajuću promjenu ritma od brzog gradskog načina života. Omogućuje pojedincima da se opuste, povežu s drugima i uživaju u malim zadovoljstvima u životu. Odsutnost stalne gradske vreve može biti nevjerojatno oslobađajuća za one koji traže opušteniji način života.
U brojnim selima sačuvan je tradicionalni način života, koji obuhvaća običaje, vjerovanja i radnu praksu koji se nasljeđuju i održavaju generacijama. To obuhvaća širok raspon aspekata, kao što su tradicionalna kuhinja, rukotvorine, vjerski rituali i razne druge kulturne prakse. Iako se ruralni život može činiti slikovitim, on često podrazumijeva nedostatak blizine modernih sadržaja poput trgovačkih centara, kina i medicinskih ustanova.
- Osim toga, određena sela mogu imati ograničen pristup internetu i uslugama mobilne telefonije. Seljaci često uživaju u obilju životnog i manevarskog prostora. Rezidencije su obično smještene na znatnoj udaljenosti jedna od druge, potičući pojačan osjećaj povučenosti i mira. Ukratko, život u selu nudi pojedincima koji traže jednostavniji stil života, spokojan i ugodan ambijent koji potiče povezanost s prirodom i zajednicom, a istovremeno pruža dovoljno prostora za bavljenje osobnim hobijima i interesima.
