U sobi se žena časnika nađe s ljubavnikom kad iznenada muž uleti, mašući pištoljem i vičući na ženinog ljubavnika:
– Izađi van! Policajac ga izvede u hodnik i tiho mu reče: – Čuj me… hajde da utvrdimo koga od nas više želi…
Ja ću ispaliti dva metka, a oboje ćemo se ponašati kao da smo beživotni; tko za njim plače, njemu pripada!
Nakon što je začula dva pucnja, žena otvara vrata i nalazi ih oboje ispružene na podu. Ona uzvikuje: “Alexa, izlazi van! Ova dva idiota su se ubila!
DODATNI TEKST
Jednog vedrog popodneva u jednom primorskom selu živio je čovjek po imenu Marko. Poznat po brzom razmišljanju i snalažljivosti, Marko je bio jednako poznat po tome što se zbog svoje impulzivne naravi našao u šaljivim neprilikama. Dok je Marco jednog dana šetao rijekom, ugledao je neobičnu, pozamašnu ribu kako klizi po površini vode. Znatiželjan, odlučio ga je uhvatiti.
- Izvukao je svoju mrežu, zaronio u rijeku i upustio se u bitku s ribom. Nakon duže borbe uspio ga je uhvatiti i odvući na obalu. Na njegovo zaprepaštenje, pokazalo se da je to som dvostruko veći od Marca! “Ovo je sretan dan za mene!” razmišljao je Marco blistajući od radosti. Međutim, kako se usredotočio na lov ribe, postao je svjestan da su njegova postignuća privukla pozornost drugih.
Bio je to Luka, stariji čovjek iz sela koji je Marca poznavao od djetinjstva. “Marko, ti si stvarno izuzetan ribič!” – zadivljeno je primijetio Luka. “Vjerujem da imate strategiju za rukovanje ovom ribom. Nakon malo razmišljanja, Marko je primijetio: “Luka, vjerujem da bi bilo sjajno večeras organizirati veliko ribičko okupljanje u selu. Ova riba bi trebala biti glavna atrakcija!
- Luka se nasmijao i primijetio: “To zvuči kao fantastičan plan, ali zapamtite, ova riba je prilično velika, pa je možda pametnije pripremati je u manjim porcijama. Marko je kimnuo u znak slaganja sa starčevim savjetom. Zajedno su krenuli u organizaciju ribičke zabave, pozivajući sve seljane da sudjeluju.
Brzo je pala noć, pretvarajući selo u pravi ribarski festival. Ljudi su se okupljali oko vatre, razgovarali, smijali se i uživali u prekrasnom ambijentu. Središte fešte bio je veliki roštilj na kojem se pekla riba. Marko i Luka osjetili su ispunjenje jer su uspješno okupili zajednicu za tako radosnu prigodu. No, usred veselja, vitak muškarac u odijelu tiho se probio iza brda, nezapažen od gomile.
- Bio je to gradonačelnik koji je stigao u selo kako bi sudjelovao u ribarskoj fešti. Njegovo oduševljenje raslo je kad je vidio ribu kako cvrči na roštilju, ali nije mogao a da ne pomisli da je nevjerojatno da je Marco sam ulovio tako ogromnu ribu. “Smijem li pitati, gospodo, tko je odgovoran za ulov ove ribe?” upitao je gradonačelnik dok se suočavao s gomilom. Marko je ustao s ponosom.
“To sam ja, gospodine gradonačelniče! Ulovio sam ovu ribu ranije danas! Gradonačelnik ga je začuđeno gledao. “Mladiću, ovo je najveći som ikad viđen u našim vodama! Kako vam je to uspjelo?” Staloženim tonom Marko je odgovorio: “Gospodine gradonačelniče, to je jednostavno bila stvar sreće u kombinaciji s malo truda.
- ” Međutim, kako se kaže, ne može se uloviti riba a da se situacija ne zakomplicira! Publika je prasnula u smijeh, a gradonačelnik se nasmiješio, cijeneći mladićevu poniznost i duhovitost. Tako se ribarska fešta u Markovu selu pretvorila u priču koju su svi rado dijelili u godinama koje su uslijedile. Marko je stekao reputaciju ribara koji je bio vješt ne samo u lovu ribe, već iu osvajanju naklonosti svojih susjeda, čak iu vrijeme iznimnog izobilja.
