Vicevi su jako važan način komunikacije, iako ih sve manje koristimo u razgovorima sa drugima. Dosta ljudi je izgubilo tu vještinu pričanja vica. Danas vam prenosimo jedan vic da podijelite sa svojim najmilijima.
- Popularnost viceva je neporeciva, a u eri prije interneta i društvenih medija bilo je pojedinaca za koje se činilo da ih imaju beskonačnu zalihu, bez napora su ih dijelili s drugima. Tumačenje šale ima značajan utjecaj na njen utjecaj.
Tijekom razgovora između odvjetnika i klijenta, predmet razgovora se vrti oko klijentove želje za razvodom. – Ima li vaš suprug problema s pićem? – Ne, potpuno se suzdržavaju od konzumacije alkohola. – A što je s drogom? Nemaju apsolutno nikakvo znanje niti su umiješani u drogu.
Jesu li njihova primanja skromna? – Ne, oni zarađuju plaću od dvije tisuće eura. – Ponašaju li se prema vama bez poštovanja? – Ne, njima to ni ne pada na pamet! Je li nemaran prema djeci? Brine se pažljivo o njihovoj dobrobiti i brine o njihovim potrebama s najvećom revnošću. Sumnjate li u njegovu vjernost?
Bez sumnje vas mogu uvjeriti da mi nikada nije bio nevjeran; njegov moralni kompas nije sklon takvim postupcima. Ne pomaže li u kućanskim poslovima? – Apsolutno ne. Preuzima brojne zadatke. – Dakle, draga moja gospođo, koji bi mogao biti razlog ovog prekida veze? – Unatoč njegovom trudu, još uvijek možete uočiti određeni izraz na njegovom licu!
Primarni cilj šale vrti se oko njezine sposobnosti da izazove smijeh kod publike kojoj je namijenjena, što se postiže isporukom zanimljive i zabavne priče. U domeni bosanskog humora postoji širok repertoar viceva u kojima se ističu omiljeni likovi kao što su Mujo, Suljo, Fata, Huso i Haso.
- Čuvene priče “Muja i Sulja” etablirali su se kao cijenjeni aspekt bosanske komediografske ostavštine, igrajući sastavni dio njezine kulturne baštine. Ove duhovite priče stekle su široko priznanje, prevazilazeći granice Bosne i Hercegovine da bi odjeknule širom balkanske regije.
Nazvane šalama, aforizmima i citatima, ove sažete i zabavne anegdote vješto su osmišljene kako bi izazvale smijeh svojim neočekivanim i nekonvencionalnim razrješenjima. Smatran izvornim filozofom humora, Platon je na humor gledao kao na spoj užitka i nelagode. Iako postoje bezvremenske šale i pametne primjedbe koje su se prenosile tijekom vremena, stalno se pojavljuju nove, koje obuhvaćaju široku lepezu tema.
Unutar balkanskog područja, osebujne virtualne osobe učvrstile su svoje mjesto kao stalni likovi u šalama i duhovitim opaskama, poput Muje i Hase, Ivice, Perice, plavuša i pojedinaca različitih nacionalnosti. Važno je napomenuti da se ovi prikazi ne bi trebali tumačiti kao točan odraz stvarnosti, budući da su se tijekom vremena mijenjali i prilagođavali.
Slava Muje i Hase, koje su u televizijskim skečevima sjajno tumačili Milan Pavlović i Enes Bešlagić, uvelike je doprinijela njihovoj popularnosti. Šale o plavušama, unatoč njihovoj brojnosti i naizgled bezopasnoj kvaliteti, posjeduju bogatstvo povijesnog konteksta i zamršenih suptilnosti koje se protežu izvan pretpostavki na površinskoj razini. To je rezultiralo vremenskim razdobljem u kojem vrijeđanje nije primarno usmjereno prema plavušama.
Društvena percepcija plavuša toliko je duboko ukorijenjena da su čak i istraživači proveli studije kako bi procijenili valjanost stereotipa o inteligenciji povezanih s njima. Prema istraživanju koje je provelo Sveučilište Ohio State, plavuše imaju prosječni IQ od 103,2, neznatno nadmašujući brinete koje su postigle ocjenu 102,7 i crvenokose koje su postigle ocjenu 101,2.
- Suprotno tome, crne žene pokazale su najniži prosječni IQ od 100,5. Ključno je priznati da usprkos ovim otkrićima, humoristi nisu ishitreno pružili opravdanja za održavanje nepovoljnih stereotipa o plavušama, niti su započeli sa stvaranjem šala usmjerenih na inteligenciju crnih žena.
Zadivljujuća privlačnost tragične privlačnosti Marilyn Monroe i pojačanih crta lica Pamele Anderson možda nisu pravi izvor stereotipa o “glupoj plavuši”. Zapanjujuće, ova etiketa ima duboko ukorijenjenu prošlost koja seže daleko dalje. U antici su žene svijetle kose nailazile na izazove i pokušavale posvijetliti svoje pramenove različitim prirodnim metodama, samo da bi naišle na podsmijeh i prijezir.
- Prevladavajuće mišljenje je da privlačnost prema plavoj kosi proizlazi iz njezine povezanosti s nevinošću i neiskvarenom čistoćom, što se uglavnom primjećuje kod djece. To nas navodi na pitanje postoji li predrasuda prema osobama sa svijetlom kosom.
