– Da Mana istinski želi raditi, ne bi pribjegavao prosjačenju.
EVO MALO DODATNE PRIČE ZA VAS:
“Osvjetljenje usred sjena U šarmantnom, ljupkom selu uz Jadransko more, gdje su zlatne zrake sunca svjetlucale na valovima, živjela je mlada žena po imenu Elena. Pronalazila je radost u jednostavnim stvarima u životu — šetnji obalom, pripremanju domaćih jela i vođenju udobne cvjećarnice.
Unatoč njezinoj dubokoj ljubavi prema prirodi, njezino je srce ostalo usamljeno kada su u pitanju ljubavna pitanja. Jednog ljetnog poslijepodneva, zrak je bio ispunjen mirisima ruža i lavande kada je Elena ugledala neobičnog putnika u selu. Bio je to Marko, karizmatični i uspješni pisac podrijetlom iz Beča, u potrazi za inspiracijom za svoj nadolazeći roman.
Svojim upečatljivim plavim očima i tamnom kosom odmah je zaokupio Elenino zanimanje. Marco je svoje vrijeme posvetio otkrivanju sela i druženju sa stanovnicima, ali je svakodnevno posjećivao Eleninu cvjećarnicu kako bi cijenio njezine prekrasne bukete. Njihove rasprave o životu, umjetnosti i književnosti postajale su sve dublje i dugotrajnije. Elena je u njemu prepoznala ne samo intrigantnog sugovornika, već i srodnu dušu koja je bila u skladu s njezinim snovima i strastima.
S vremenom se između njih razvila jedinstvena veza. Marko je njegovao Eleninu perspektivu života, sagledavajući ga kroz zadivljujuće nijanse cvjetova i nježne mirise. S druge strane, Elena se divila njegovoj sposobnosti otkrivanja nadahnuća i dubokog značaja u svakoj sitnici. Njihovi zajednički trenuci bili su obogaćeni smijehom, pričama i tihim stankama koje su zračile mirnim osjećajem zadovoljstva.
Jedne večeri, dok su sjedili na stijeni s pogledom na more i divili se zalasku sunca, Marko je neočekivano uhvatio Eleninu ruku. “Elena,” rekao je, dok mu je osmijeh zračio toplinom, “danas obilježavam moj posljednji dan ovdje i želim izbjeći rastanak s tobom. Ovo susjedstvo pružilo mi je više nego što sam ikad zamišljao—i inspiraciju i duboki osjećaj pripadnosti i ljubavi. Elenino je srce ubrzalo.
“Marko, nemam riječi.” Možda je ovo samo san. Marko se zagledao u njezine oči, prepoznajući kako se u njima odražavaju i strah i nada. “Elena, vjeruj mi, ovo nije san. volim te Pronaći nekoga s kim ćeš podijeliti svoje najdublje misli i emocije nije jednostavno, a ti si za mene upravo ta osoba.” Ispod mjesečine te večeri, Marco i Elena zavjetovali su se jedno drugom da će se uhvatiti u koštac sa svim izazovima koji bi se mogli pojaviti. Unatoč tome što su bili u ranoj fazi veze, njihova je ljubav bila iskrena i snažna.
Marco je uvjeravao Elenu da će se vratiti i da će njihova veza cvjetati, poput cvijeća u njezinoj cvjećarnici. Nakon Markova povratka u Beč, njihova povezanost je rasla dopisivanjem i telefonskim razgovorima. Dok Marka nije bilo, Elena je vodila svoju cvjećarnicu i željno iščekivala njegov povratak. Njihova se ljubav suočavala s brojnim iskušenjima, ali je izdržala sve prepreke.
Nakon Marcovog konačnog povratka u selo, popraćenog prstenom i obvezom na njihovu budućnost, Elena je shvatila da je njihova veza suđena. U prekrasnom vrtu okićenom cvijećem i u zagrljaju obitelji izmijenili su zavjete, a njihova ljubavna priča postala je draga priča koju dijele mnogi u selu. Njihova zajednica bila je obilježena radošću, istraživanjem i stvaranjem knjiga koje opisuju njihova putovanja.
Elena i Marco naučili su da ljubav osvjetljava i najmračnija vremena i da, unatoč fizičkoj udaljenosti, njihova srca ostaju isprepletena. Tako se u ljupkom selu uz obalu Jadranskog mora priča o Marku i Eleni pretvorila u legendu. Njihova romansa, potaknuta jednim pogledom i zajedničkim osmijehom, zračila je poput svjetionika u noći, potičući sve koji su saznali za nju da prigrle čari ljubavi i snagu snova.
