Kukuruz je popularan izbor hrane za mnoge zbog svoje svestranosti i slatkog okusa. Ako želite inovativan pristup u pripremi kukuruza, pokušajte ga skuhati u “kupelji” s maslacem. Ova tehnika će poboljšati prirodnu slatkoću kukuruza s daškom nježnosti, što će vam sigurno otvoriti apetit.
- Proces kuhanja ovog jela je brz; potrebno je samo oko četvrt sata. Ali ishod će vam svakako zapeti za oko. Ako vam je kukuruz ukusan, isti recept možete koristiti i s drugim povrćem. Sastojci: 4 šalice vode 6 klasova kukuruza 1 šalica mlijeka 100 grama maslaca 1 žlica soli priprema: Kukuruz se smatrao super hranom jer je bio visoko hranjiv. Kukuruz je doista vrijedan izvor hranjivih tvari – prava riznica.
Svaki klas sadrži stotine zrnaca punih ugljikohidrata, proteina, vitamina i minerala; osim što je dobar izvor vlakana. Iako se općenito vjeruje da je svježe povrće zdravije, to ne vrijedi za kukuruz. Toplinska obrada otkriva molekule s antioksidativnim djelovanjem iz zrna kukuruza što ga čini hranjivijim i snažnijim u smislu zaštite.
- Zdravlje očiju ne treba uzimati zdravo za gotovo; napominje se da je kukuruz, među antioksidansima, dobar izvor luteina i zeaksantina koji su neophodni za zdravlje očiju. Osim toga, sadrži i beta karoten, vitamine B kompleksa, magnezij i fosfor te vitamin C.
Stoga je kukuruz i ukusan i vrlo zdrav – svakako vrijedi razmisliti o tome da ga dodate svojoj prehrani. Kupka s maslacem učinit će okus još bogatijim nego prije kada je pripremite: ponuda koju nitko ne može odbiti ni za jednim stolom.
BONUS TEKST
Ivana Dragojević, predsjednica Udruge oboljelih od hepatitisa, Hronos nije ono što se tipično može zamisliti kao osoba s hepatitisom. Ona nije intravenozni narkoman, niti homoseksualac, niti seksualna radnica. Dapače, više od 60 posto zaraženih ne spada ni u te kategorije. Ali ovdje se ne radi o statistici. Ovo je njezina priča.
A taj je dan Svjetski dan hepatitisa — koji se globalno obilježava 28. srpnja svake godine. Tijekom prosinca 2006. previše je spavala i probudila se umorna — došlo je vrijeme za prvo vađenje krvi. U to sam vrijeme radio tri posla i osjećao sam da mi to uzima danak pa sam mislio da sam možda anemičan ili nešto slično.
Nalazi krvi su pokazali da su moji jetreni enzimi tri puta viši od gornje granice normalnih vrijednosti za žene. Srećom, obiteljska me liječnica odmah uputila na Odjel za infektivne bolesti gdje su potvrdili da mi je dijagnoza hepatitis C. Ovako svoju priču počinje Ivana Dragojević. HBV i HCV najčešći su uzročnici kroničnog virusnog hepatitisa, ciroze i raka jetre — koji se prepoznaje kao upala jetre koja traje duže od šest mjeseci.
Prvih 20-30 godina infekcija ne pokazuje nikakve simptome pa ostaje dugo nepoznata – u tom razdoblju nema bolesti bez znakova. Većina zaraženih ne zna za svoju bolest. Zaraza se može prenijeti samo krvlju jer su i minimalne ozljede kože ili sluznice dovoljan izvor zaraze ako dođu u dodir s krvlju zaražene osobe. Treba napomenuti da se hepatitis ne može prenijeti društvenim putem.
Nije mogla sjediti i čekati. U tom razdoblju jedino dostupno liječenje bio je pegilirani interferon, koji se morao primjenjivati godinu dana. – Terapija je bila jako teška za sve i nije svim pacijentima dala uspjeh. Spadao sam u skupinu onih koji se nisu mogli izliječiti. Tada su ga pustili kući uz riječi: “Mlad si, imaš vremena čekati…”, na što je mislio? – on kaže. Ivana nije od onih koji će sjediti i čekati.
