Sve nas je šokirala vijest da je našu popularnu i poštovanu pjevačicu Snežanu Đurišić neočekivano je napustio suprug. Ginekologinja Vanja Milošević trenutno je predmet naklonosti pjevačice Snežane Đurišić, koja je prije toga bila u braku duže vrijeme s kolegom iz branše. Naime, Snežana je bila u bračnoj zajednici sa Slobodanom Gvozdenovićem sve do njegove prerane smrti 2013. godine, što je označilo i kraj njihove veze. Snežana Đurišić se osvrće na činjenicu da je njen suprug neočekivano otišao s ovog svijeta, te se prisjeća tog trenutka kao posljednjeg susreta s njim.
Evidentno je da je pokojni suprug Snežane Đurišić imao posebno mjesto u njenom srcu. Suprug Snežane Đurišić igrom slučaja ušao je u njezin život tijekom srednjoškolskih godina. U to vrijeme već je uspostavila uspješnu karijeru u glazbenoj industriji, snimivši više albuma. Vidjelo se da je suprug Snežane Đurišić njena prava srodna duša, kojoj je suđeno da budu zajedno. Supružnik Snežane Đurišić neočekivano je ušetao u njezin život, privukavši joj pažnju tijekom četvrtog razreda srednje škole. U to je vrijeme već gajila uspješnu glazbenu karijeru i čak izdavala ploče. U početku ga je smatrala neprivlačnim i nezanimljivim, bez želje da se uda za njega.
Međutim, on je ustrajao u svojoj potrazi i počeo otkrivati svoje šarmantne kvalitete, odišući neopipljivom aurom koja ju je očarala. Na kraju je pristala naći se s njim u Beogradu, dogovorivši susret u kinu Odeon jednu večer nakon nastave u Matematičkoj gimnaziji. Međutim, kada je stigla na naznačeno mjesto i vidjela da on čeka, oklijevala je i umjesto toga odlučila se vratiti kući. Osvrćući se na te događaje, pjevačica je priznala da odlazi u krevet i budi se s istim mislima, i dalje razmišljajući o utjecaju tog sudbonosnog susreta.
Po dolasku u Beograd prišao mi je jedan basist i zamolio me da dostavim neka pisma osobi po imenu Gvozdenović. Nisam imao pojma kako se Slobodan preziva do tog trenutka. Otišao sam do hotela Central da predam pismo onome kome je namijenjeno, ali sam otkrio da je namijenjeno Slobi. Od tada, pa sve do njegove smrti, bili smo nerazdvojni, priča Snežana u razgovoru za Espreso. Njeni roditelji su u početku bili rezervisani prema njenoj želji da se uda za Slobu. Kao maloljetnik, morao sam čekati da navršim 18 godina prije nego što smo mogli izlaziti.
Naša veza je počela 23. veljače, kada je ujedno bio i Slobin rođendan. Tek 6. lipnja, na moj 18. rođendan, donijela sam odluku da ću 11. pobjeći s njim. I moji roditelji i ja bili smo razočarani jedno u drugo, ali brzo smo to prestali i odlučili smo se vjenčati u prosincu 1977. Naš brak nije značio da smo intenzivno radili; surađivao je s mnogim drugim kolegama. Međutim, nikada nije pokazivao nikakvu ljubomoru i uvijek je imao povjerenja i zdravog razuma. Shvatio je da ako žena želi otići, ona će otići, a ja sam netko tko cijeni slobodu i ne voli biti vezan. Doduše, nakon 11 godina braka imali smo krizu i nesporazume, ali smo ih otvorenom komunikacijom uspjeli prebroditi.
Problemi s kojima smo se suočavali nisu bili vezani uz nevjeru, nego je ljubav na kraju ipak pobijedila jer je ona jedina snaga koja može održati obiteljsku zajednicu. Materijalna dobra ne vrijede puno, pogotovo u industriji zabave, pogotovo u današnjem svijetu, kako objašnjava Snežana. Nakon godinu dana braka na svijet je poželjela kći Maju, a samo dvije godine kasnije njihovoj obitelji pridružio se sin Marko čiji je jauk ispunio dom. To što je bila mlada majka nije joj predstavljalo nikakav problem jer je vjerovala da mlada žena sve može podnijeti.
Njezina ljubav prema djeci bila je bezgranična, a radosti i izazove majčinstva prigrlila je svim srcem. Srećom, imala je podršku majke i svekrve koje su priskakale u pomoć kad god je morala biti odsutna zbog posla. Unatoč povremenim brigama, osobito kad je bila na putu, nikada nije oklijevala nastaviti s karijerom koju je voljela i u kojoj je briljirala. Priznaje da je njezina karijera možda utjecala na odrastanje njezine djece, baš kao i svaki drugi aspekt njihova života. Međutim, ono što joj je najvažnije jest da su njezina djeca, unuci, pa čak i ona sama ponosni na njezina postignuća i značajan posao koji obavlja. Možda u retrospektivi može izgledati da sam u brak ušao u mladosti.
No, okolnosti i osjećaji koji su pratili to vrijeme bili su različiti i tada sam, kao i sada, bio siguran da je bio pravi trenutak. Vjerujem u sudbinu, kao iu vlastite osjećaje, posebice ljubav. Kao i svaka majka, iskusila sam dosta tjeskobe tijekom obje trudnoće. Istina, to je osjećaj koji dijele sve majke. Čak i kada naša djeca odrastu i postanu samostalne osobe, uvijek nosim dozu strepnje i zabrinutosti. Ovo mišljenje je jednom prilikom iznio i pjevač “Espresa”. Kad mu Bog pruži priliku, čovjek je mora iskoristiti.
Smatram se sretnim što sam proveo značajan dio vremena s osobom koju obožavam i koja uzvraća tu ljubav. Svako iskustvo u tom periodu bilo je rezultat ljubavi, smijeha i međusobnog poštovanja. Slobodan, moj partner, bio mi je najveća podrška. Posjedovao je sposobnost pružanja utjehe u trenucima nevolje. Prema Snežaninim riječima, savršeno smo se slagali i djelovali složno. Prisjeća se kada je posljednji put vidjela supružnika dok ju je vozio na nastup koji je imala u Beču. Slobodanu je, nažalost, po povratku kući pozlilo, a Snežanin suprug Đurišić tragično je preminuo.
Upravo tijekom nastupa Snežana je dobila poražavajuću vijest. Ishod događaja pokazao se nevjerojatno teškim. Otpratio me do mjesta gdje sam trebao nastupiti i još uvijek se živo sjećam kako me gledao, kao da je predosjećao ono što će se dogoditi. Njegove riječi na rastanku bile su: “Ostanimo u kontaktu”, i od tog trenutka potpuno je nestao iz mog života. Da stvar bude složenija, i naša su djeca u tom trenutku bila na vjenčanju. Samo noć prije nego što se dogodila ova tragedija, razgovarao je sa mnom smireno, izrazivši uvjerenje da će, ako sve bude išlo po planu, kako treba, on, kao stariji, prvi otići s ovoga svijeta.
Zauzvrat je tražio da mu obećam da nikada neću prestati pjevati. Međutim, kad je stigla sutrašnja večer, nije ga bilo nigdje. Siguran sam da je imao intuiciju o nadolazećoj nesreći. Moja su mi djeca pružila ogromnu podršku, iako ne vjerujem da u potpunosti shvaćaju razmjere svog doprinosa. Unatoč sposobnosti da u naše živote usade strah i stalnu brigu, oni nam svojom ljubavlju daju snagu u trenucima najveće ranjivosti – ustvrdio je tada Đuričić.
