Moramo priznati da smrdibube iteetkako znaju bit dosadne i neprijatne zato smo odlučili s vama danas podijeliti kako se na jednostavan način riješiti ovih neugodni buba.
- Vrtlari posjeduju znanje potrebno da ih eliminiraju iz biljaka i učinkovito istjeraju iz doma. Kako stižu prvi hladni dani, smrdibube traže topla i suha okruženja, što ih tjera da se infiltriraju u naše domove kako bi pobjegli od niskih temperatura i izdržali zimske mjesece. Pobrinite se da ne propustite ovu priliku.
Deset učinkovitih metoda za trajno uklanjanje mrava iz vašeg prebivališta: Nema potrebe za kemijskim otopinama! Mravi dobivaju pristup kućama i stanovima kroz pukotine u vanjštini ili bilo koje loše izolirane prostore; stoga je početni korak u sprječavanju njihovog upada popraviti bilo kakvu vanjsku štetu.
- Vrtlari znaju za metodu koja uključuje mješavinu sode bikarbone i vode koju nanose na biljke, a uvriježeno je mišljenje da miris češnjaka i metvice odbija smrdibube. Stoga bi ove aromatične tvari trebale biti smještene u blizini ulaza, prozora i drugih potencijalnih pristupnih točaka za ove dosadne insekte.
Alternativni, i nedvojbeno bolji pristup je dodavanje nekoliko kapi eteričnog ulja paprene metvice u vodu, a zatim nanošenje te mješavine na vanjsku stranu prozora, ulaznih i balkonskih vrata pomoću spreja.
- Nakon otkrivanja smrdibube unutar granica vašeg prebivališta Suzdržite se od nanošenja štete ili utjerivanja straha u nju, jer smrdibube ispuštaju neugodan miris kada uoče opasnost. Preporučljivo je izbjegavati izravan kontakt s njima rukama; umjesto toga, upotrijebite papir ili rukavice kako biste nježno uhvatili insekte i bacili ih van ili u WC školjku.
BONUS TEKST
Brojni pojedinci drže se uvjerenja da je “trava zelenija u tuđem dvorištu” dok ne otkriju suprotno. Posljedično, značajan dio tih pojedinaca predviđa boravak u nacijama koje se smatraju najrazvijenijima, djelujući pod pretpostavkom da će napredovati i pronaći ispunjenje u takvim okruženjima. Danska se smatra jednom od naprednijih i sustavno strukturiranih nacija, a opće je poznato da se dansko stanovništvo ubraja među najsretnije pojedince na svijetu.
- Tako je jedna žena iz Hrvatske svoju sreću potražila u Danskoj. Početkom 2009. Kristina Volsperger Danilovski s obitelji se iz Zagreba preselila u Dansku, potpuno svjesna činjenice da ulazi u sasvim drugu zemlju. Zbog suprugova zaposlenja u Kopenhagenu, razmišljali su o potencijalnom preseljenju. Nakon rođenja sina krajem 2007., par je počeo smišljati svoju budućnost u Kopenhagenu tijekom njezinog porodiljnog dopusta.
Nakon što su se zaposlili u farmaceutskoj industriji u Kopenhagenu, Kristina, inače magistrica kemije i danas ima 40 godina, donijela je odluku o preseljenju. “Želio sam živjeti u inozemstvu i istraživati nove mogućnosti i ne žalim zbog te odluke”, kaže Volsperger Danilovski. Njezino početno iskustvo s izrazito različitom perspektivom života proizašlo je iz odluke da dijete upiše u vrtić.
- Očekivala je živahna, vesela i topla okruženja, zajedno sa zanimljivim učiteljima, inspirirana izvanrednom arhitekturom Kopenhagena. Međutim, suprotno svojim očekivanjima, zatekla je prijavu djeteta u trošnu građevinu koju karakteriziraju sivi zidovi i podovi, bez boja, igračaka i umjetnina, gdje su odgajateljice pokazivale minimalnu interakciju s djetetom. Danci vjeruju da djecu treba odgajati od najranije dobi kako bi se razvila kao neovisne osobe, sposobne za brigu o sebi i samomotivaciju.
Danske majke suzdržavaju se od jurnjave za svojom djecom, opominjući ih frazama poput “nemoj, nemoj, pazi, past ćeš”. Umjesto toga, prihvaćaju da je pad nužan dio procesa učenja. Kristina prepričava svoje iskustvo iz sinovog prvog vrtića, gdje se, sa samo dvije godine, smatralo prihvatljivim da ide vani po snijegu i kiši bez šešira, zbog čega mu je hladno i mokri.
- To bi, zaključili su, osiguralo da će sljedeći put zapamtiti nositi svoj šešir. Prihvaćanje ove ideje može predstavljati izazov za naš način razmišljanja; međutim, Kristina upozorava da se Danci odgajaju da budu zadovoljni, zdravi i odgovorni pojedinci. Njihova metodologija se jednostavno razlikuje. – Izostaje procjena superiornosti ili inferiornosti; nego je fokus na razlikama.
Je li poželjno često sudjelovati u razigranim aktivnostima s djecom kao što to činimo? Je li korisno da naši vrtići budu okićeni ružičasto i plavo s obilnim cvjetnim ukrasima? Može li se smatrati objektivno superiornim? Je li naš način razmišljanja, koji daje prioritet trošenju posljednjeg centa na djecu, doista bolji? Je li bolje da roditelji nemaju ništa dok im djeca oblače markiranu odjeću i uživaju u raskošnim proslavama rođendana? Ne mogu reći! Takve prakse, primjerice, nema u Danskoj.
- U tom kontekstu, odjeća se kupuje samo kada je neophodna i obično je jeftina; igračke i slatkiši su rijetki. Možda je najučinkovitiji pristup negdje između, kao što Kristina sugerira. Nedvosmislen žuti karton. Za boravak u Danskoj i posjedovanje imena, adrese, vozila ili televizije, kao i za sudjelovanje u aktivnostima kao što su kupnja srećki, plaćanje struje, posuđivanje knjiga u knjižnici ili upis u fitness klub, potrebno je dobiti žuti karton.
