Ljiljana Žikić Karađorđević bila je hrabra žena posebne ljepote; njenom šarmu rijetki su mogli odoljeti. Heroina Ljiljana Žikić Karađorđević bila je u civilu inženjerka organizacijskih znanosti; poginula je kao dragovoljac Vojske Jugoslavije tijekom NATO agresije na SR Jugoslaviju i terorističkih akcija albanskih terorista s Kosova i Metohije, u 125. motoriziranoj brigadi.
- U bivšoj Jugoslaviji proglašena je najljepšom djevojkom, a kasnije i priznata kao jedna od najhrabrijih jer je dala život u obrani domovine. Iako je njezin ljubavni život i dalje predmet intrigiranja javnosti, o njezinom privatnom životu zna se vrlo malo. Rođena je 9. marta 1957. godine u Kragujevcu, kao jedno od troje dece – otac Živko, vozač Hercegovac, majka Milica (rođena iz sela Žabara kod Topole).
U mladosti je pohađala glazbenu i baletnu školu. Kao devojčica bila je angažovana u kragujevačkom pozorištu „Joakim Vujić“. Nakon razvoda roditelja, Ljiljana se sa majkom, bratom i sestrom preselila u selo Žabare. U inat što ih je otac napustio, žena koja će kasnije ostati upamćena kao borac za pravdu odbila je prezime Đogović. Uzela je majčino Žikić i dodala prezime bake po majci, koja je mlada umrla, Manojlović.
- Diplomirao je na Fakultetu organizacijskih nauka u Beogradu. Bila je otvorena i prelijepa, osvojila je titulu za Miss SR Srbije 1978. godine, iste godine kada je bila i finalistica izbora za “Miss Jugoslavije”. Radila je kao model, a svojim tijelom krasila je časopise diljem SFRJ. Početkom osamdesetih nakratko se okušala i u filmskim vodama igrajući nekoliko golišavih epizoda u “Nije nego”, “Tigar”, “Balkan Express”, “Grlom u jagode”.
Imala je ogromnu želju da dokumentira zapis i na kraju se pronašla u poeziji. Prva zbirka pjesama joj je Tebi. Dva puta se udavala i razvodila, iz tih brakova imala šestero djece; njezina najmlađa kći Dina stekla je javno priznanje nakon sudjelovanja u reality showovima. Malo je poznato, ali ni princ Tomislav Karađorđević nije odolio njenoj nestvarnoj ljepoti; postoje mnoge priče i glasine o njihovoj ljubavnoj vezi.
- Upoznala ga je 1993. godine u Hramu Svetog Save na Vračaru. Godinu dana kasnije ponovno su se sreli u samostanu Milton u Torontu, gdje je Ljiljana stigla kod sestre Gordane s namjerom da ostane. Ljiljana je u Kanadi objavila zbirke ljubavnih i dječjih pjesama. Članica je izdavačke kuće “Ambassadori mira” SAD i svake godine sudjeluje na Festivalu pjesnika.
On je već bio vrlo bolestan čovjek, a ona se zbog toga 1995. vratila u Srbiju. Prema Ljiljaninim pričama, njihova ljubav počela je cvjetati u svibnju 1996. na Oplencu. Živjeli su zajedno godinu dana, a onda joj je princ priopćio vijest da će se razvesti od svoje supruge, princeze Linde. Pričalo se i da su se tajno zaručili 27. listopada 1996. godine. Princ Tomislav svojedobno se kratko osvrnuo na te špekulacije.
– Čuo sam i da jedna gospođa priča da je moja buduća supruga i već sebe naziva “princezom Beograda”. Znate, “Beogradska princeza” je ona koja piše pjesme, i onog trenutka kada sam nanjušio da naš odnos smrdi na nešto više, naredio sam joj da više ne dolazi u Topolu. Ta gospođa svašta priča o mojoj ženi Lindi i napada je da je princeza Karađorđević. Ona je Karađorđevićev potomak, ali ne direktno, od Karađorđa nego od njegovog brata.
- Znači tehnički smo rođaci, pa i da sam htio ne bih je mogao oženiti jer pravoslavlje ne dopušta takav brak. Zna me nazvati na telefon i reći mi da sam kukavica – rekao je princ, prenosi Wikipedia. Ljiljana je za ovakav razvoj događaja okrivila ljude iz prinčeva okruženja. Sve je iznenadio njen potez kada je svom prezimenu dodala Karađorđević. Prema jednoj verziji, prezime Karađorđević dodala je jer joj je daleki predak bio Karađorđev brat, a prema drugoj — zbog ljubavi prema Tomislavu.
Nakon što je uoči 1997. otišla s Oplenca, Ljiljana je živjela u svom stanu u Budimskoj 36 u Beogradu. Svoje vrijeme posvetila je pisanju poezije i proze. Počela je raditi i na autobiografiji “Korijeni”. Nakon početka NATO agresije na SRJ, Ljiljana se 28. ožujka 1999. godine prijavila kao dragovoljac u Vojsku Jugoslavije.
- Poginula je u borbi 1. travnja 1999. godine kao pripadnik 125. motorizirane dobrovoljačke brigade kod sela Ljubenić kod Peć. Ljiljana je s još dvojicom vojnika poginula u zasjedi albanskih terorista dok je bila na bojnoj zadaći. Imala je samo 42 godine. Prije odlaska u rat na Kosovo 1999. djecu je ostavila kod prijateljice i dala nešto novca za njihovo uzdržavanje.
Nakon što je Ljiljana umrla, njezina prijateljica je nestala, a djeca su završila kod udomitelja. No, kako svjedoči Ljiljanina najmlađa kći Dina, imali su sreće sa ženom koja im je postala druga majka. Posmrtno je odlikovana Ordenom za zasluge na području obrane i sigurnosti I. reda. Sahrana je bila na Žabarima 10.04.1999.
