Pokazavši nevjerojatnu hrabrost, Selena Gomez, poznata pjevačica, otkrila je svoju stalnu borbu s bipolarnim poremećajem prije tri godine. I dalje je otvorena i iskrena o svom mentalnom zdravlju, a nedavno je preuzela odgovornost domaćina dobrotvornog skupa koji je organizirala njezina zaklada. Cilj ovog događaja bio je prikupiti sredstva za različite organizacije posvećene pomoći mentalnoj dobrobiti mladih pojedinaca. Selena je ljubazno donirala sav prihod od ove prigode. Značajno je da se ova iznimna večer savršeno poklopila sa Svjetskim danom mentalnog zdravlja.
U svojim uvodnim izjavama, pjevačica je prepričala svoju individualnu odiseju hrvanja s nepoznatim terenom u vlastitim mislima, bitke zbog koje se osjećala izgubljeno i povremeno malodušno. Ipak, 2020. godine dobila je dijagnozu bipolarnog poremećaja, što je brzo promijenilo njezin pogled. Dobivši dugo očekivana objašnjenja koja je tražila, sada posjeduje povišenu svijest i smanjenu strepnju za razliku od svog prethodnog stanja.
Tijekom javnog priznanja otvoreno je priznala kako je ideja o organizaciji ove dobrotvorne akcije proizašla iz vlastitog iskustva s najtežim razdobljem koje je proživjela. Izrazila je iskrenu zahvalnost prisutnima jer su joj ponudili pomoć i ohrabrenje koje je tražila, što joj je naposljetku vratilo sreću u život. Njezina borba s bolešću poslužila je kao vrijedan trenutak za podučavanje, naglašavajući važnost uzimanja pauza kad god je to potrebno za očuvanje njezinog mentalnog zdravlja.
S neodoljivim naletom osjećaja, pjevač je izrazio svoju duboku zahvalnost za dar života u sadašnjem trenutku, koji su podijelili s čitateljem. Selena Gomez 2015. godine suočila se s teškom dijagnozom lupusa, a samo dvije godine kasnije suočila se s nužnošću transplantacije bubrega. Identifikacija bipolarnog poremećaja, stanja mentalnog zdravlja koje se nekoć nazivalo maničnom depresijom, ovisi o razumijevanju njegovih simptoma i sposobnosti da se uoči njegovo postojanje kod pojedinaca. Ova mentalna bolest očituje se kao ekstremne fluktuacije raspoloženja, uključujući pojačana emocionalna stanja (manija ili hipomanija) i razdoblja duboke tuge (depresija).
Kad bi se netko susreo s depresijom, mogao bi se uhvatiti u koštac s emocijama tuge ili beznađa, uz smanjeni interes ili uživanje u raznim aktivnostima. S druge strane, kada nečije raspoloženje prijeđe u maniju ili hipomaniju (manje intenzivan oblik manije), može se susresti s osjećajima euforije, povećane energije ili pojačane razdražljivosti. Prema izvješću klinike Mejo, ove fluktuacije u raspoloženju mogu utjecati na obrasce spavanja, razinu energije, dnevne rutine, kognitivne sposobnosti, ponašanje i ukupnu mentalnu jasnoću. Ove promjene raspoloženja mogu se pojaviti sporadično ili više puta tijekom godine. Dok pojedinci mogu doživjeti emocionalne simptome između ovih epizoda, neki ih možda uopće ne dožive. Bipolarni poremećaj, doživotno stanje, može se učinkovito kontrolirati kombinacijom lijekova i psihoterapije.
Postoje različiti oblici i klasifikacije bipolarnog poremećaja. Bipolarni poremećaj tipa I razlikuje se po pojavi barem jedne manične epizode, kojoj mogu prethoditi hipomanične ili velike depresivne epizode. U određenim slučajevima, manija može dovesti do odvajanja od stvarnosti, što rezultira psihozom. S druge strane, bipolarni poremećaj II karakterizira prisutnost velikih depresivnih epizoda i hipomaničnih epizoda, bez doživljavanja potpunih maničnih epizoda. Ključno je razumjeti da bipolarni poremećaj II nije samo blaža verzija bipolarnog poremećaja I, već je posebna dijagnoza sama po sebi. Dok osobe s bipolarnim poremećajem I mogu doživjeti teške i potencijalno opasne manične epizode, oni s bipolarnim poremećajem II često doživljavaju produljena razdoblja depresije, što može značajno utjecati na njihovo mentalno blagostanje.
Ciklotimični poremećaj je stanje koje karakteriziraju izmjenične epizode hipomanije i blažih oblika depresije koje traju najmanje dvije godine (ili godinu dana u slučaju djece i tinejdžera). Osim toga, postoje razne druge vrste bipolarnih i srodnih poremećaja koji se mogu povezati sa zlouporabom supstanci, poput droga ili alkohola, ili mogu proizaći iz temeljnih medicinskih stanja kao što su Cushingova bolest, multipla skleroza ili moždani udar. Obično se bipolarni poremećaj prvi put prepoznaje tijekom adolescencije ili rane odrasle dobi, iako se može pojaviti u bilo kojoj fazi života. Prezentacija i ozbiljnost simptoma mogu se razlikovati od osobe do osobe, a ovi simptomi također mogu varirati u intenzitetu i prirodi tijekom vremena.
