Fr. David Sedlar pojašnjava kako je običaj da božićna drvca stoje do kraja božićne sezone, točnije do Krštenja Gospodinova. No, u hrvatskim je običajima običaj da se jaslice i božićno drvce zadrže do blagdana Svijećnice 2. veljače. Rastavljanje božićnih drvaca već je započelo za brojne građane u Hrvatskoj, a danas će s tim započeti i preostali građani.
Unatoč onome što mnogi ljudi vjeruju, lokalni mediji opovrgli su ideju da se svi božićni ukrasi moraju skinuti na Bogojavljenje. Fr. David Sedlar, župnik i domar Župe sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru, pojasnio je kada je prigodno vrijeme uklanjanja božićnog drvca i rasvijetlio zašto to mnogi Hrvati danas čine. Prema njegovim riječima, božićno se vrijeme zapravo proteže i nakon Bogojavljenja i završava u nedjelju nakon blagdana.
Prema riječima fr. Sedlar, 7. siječnja obilježava se nedjelja Krštenja Gospodinova koja se poklapa s pravoslavnim Božićem. Fr. Sedlar je u nastavku govorio o obredu rezanja božićnog drvca i njegovom značaju. U ovoj se tradiciji drvca obično ne ruše do Bogojavljenja, ali mogu stajati do završetka božićne sezone, što je u skladu s Krštenjem Gospodinovim. No, u hrvatskim je običajima običaj da i božićne drvce ostane do 2. veljače.
Zašto toliko ljudi žuri rastaviti svoja božićna drvca? Svećenik objašnjava da kod pojedinaca postoji strah od povezivanja s pravoslavnim slavljem Božića, jer kite svoje drvce. Zanimljivo je da pravoslavna tradicija ne uključuje kićenje božićnog drvca; umjesto toga u svoje domove donose hrastovu granu. Razlika u načinu ukrašavanja nas izdvaja, jer mi odlučujemo okititi stablo, a oni hrastovu granu. Fra Sedlar je svoje sugestije podijelio i sa svojim župljanima, predlažući da strpljivo pričekaju kraj Božića, točnije do Krštenja Gospodinova 7. siječnja ili, kako je to u Hrvata običaj, do Svećnice. Naglasio je da ako božićno drvce počne bacati iglice, treba ga bez oklijevanja baciti.
