Nakon prodaje krmače odlučio sam uložiti u žensko tele po imenu Ruža. Moje težnje uključuju posjedovanje kuće, uspješnu staju punu ovaca i krava, pa čak i nabavu traktora. Te snove dijeli i Radoje, kojeg je baka s ljubavlju odgajala od 15. godine. Radoje Đokić iz čačanskog sela Katrga, bez obzira na svojih 12 godina, već je iskusio teret života koji ga nosi na svojim malim plećima.

  • Od trenutka kada je došao na svijet, majka ga je napustila, ostavivši ga da ga odgaja baka, koja je s ljubavlju prihvatila odgovornost kad je napunio 15 godina. Sada je s ljubavlju naziva svojom majkom, jer je ona jedina majčinska figura on je ikada znao. Unatoč svojoj mladosti, on je vrijedan, iskren i inteligentan mladić. S velikim entuzijazmom preuzima sve odgovornosti poljoprivrednih poslova, shvaćajući da su njegovi napori ključni za njegovu budućnost kao vlasnika kuće.

– Obavljanje raznih zadataka pada mi lako jer posjedujem širok spektar vještina. Bez napora obrađujem livade, prevozim travu i hranim životinje. Nedavno sam napravio profitabilnu transakciju prodajom krmače, čime sam dobio žensko tele po imenu Ruža. Želja mi je da u budućnosti posjedujem kuću i potpuno opskrbljenu staju, s ovcama, kravama, pa čak i traktorom, dijeli Radoje s RINA-om. Baka Mira, uz Radoja, brine o Ivoni, 12-godišnjoj kćeri svoje ozlijeđene kćeri.

  • Unatoč tome što žive u trošnoj kući koja prokišnjava, svi žive zajedno i rade kao tim na poboljšanju svog skromnog prebivališta. U Radojevoj sobi postoji prozor s kojeg se pruža pogled na štalu, sagrađenu na vrhu stare, oronule kućice. Međutim, on skromno izražava svoje zadovoljstvo sadašnjim pogledom, jer njegova duboka naklonost prema životinjama nadjačava svaku želju za slikovitijim prizorom. Od kilograma mesa uzeo sam Radoja. Nakon što se supruga mog nećaka porodila i ostavila ga, ja sam uskočio i preko Centra za socijalni rad dobio skrbništvo.

Moj cilj je bio pružiti mu što više ljubavi i stabilan dom. Iako zna da sam ja njegova baka, od milja me zove mama od prvog susreta. I Radoj i Ivona su mi motiv da se dalje borim. Godinama sam neumorno radio i svu svoju zaradu posvetio njima. Nažalost, napor mog teškog rada na kraju je uzeo danak na moje zdravlje, ali odbijam odustati od borbe za njihovu dobrobit. Moja vlastita djeca izrasla su u odgovorne osobe daleko iznad svojih godina.

  • Svjestan da se Radoj zbog teških životnih uvjeta suočava s maltretiranjem u školi, u njegovim očima vidim odlučnost da prevlada te prepreke. Jednostavno ga ne mogu napustiti. Mira Mirković, očiju punih suza, dijeli nepokolebljivu predanost. Saznavši za nesretne okolnosti koje okružuju Radoja i njegovu obitelj, suosjećajni pojedinci udružili su se kako bi pružili pomoć.

Jedna takva osoba, Vesna Mladenović iz Gornjeg Milanovca, preuzela je na sebe da osobno posjeti Radoja, njegovu baku i sestru. Tijekom svog posjeta ne samo da je pružila prijeko potrebnu podršku, već je i ispunila njihove želje kupnjom stvari koje su dotad bile izvan njihovih financijskih mogućnosti. Radoje je prije dvadesetak dana nabavio svoj prvi mobilni telefon, čime je započeo njegov tehnološki put.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here