Kada govorimo o zdravlju naših zubi, početne misli često se vrte oko svježeg daha i blistavog osmijeha; ipak, uporan loš zadah može nastati zbog određenih zdravstvenih problema čak i uz pažljivo četkanje i čišćenje zubnim koncem. Osim toga, oralna higijena na brojne je načine povezana s našim cjelokupnim zdravljem.
- Sadržaj slijedi nakon oglasa. Na primjer, iako se ne može uspostaviti izravna veza između zdravlja zuba i kardiovaskularnog stanja, loša oralna higijena povezana je s većom pojavnošću srčanih bolesti. Osim toga, stanje usne šupljine može djelovati kao pokazatelj niza zdravstvenih problema, uključujući tumore i hipertenziju.
Stručnjaci ukazuju da poseban osjećaj u ustima može djelovati kao početni pokazatelj demencije. Jim Dunn, viši član uprave i konzultant specijaliziran za gerijatriju, objašnjava: “Demencija je poremećaj koji smanjuje sposobnost pojedinca da pamti, razmišlja ili donosi odluke.”
- “Demencija nije samostalna bolest; prije predstavlja široku klasifikaciju koja uključuje različite simptome povezane s gubitkom pamćenja i drugim značajnim kognitivnim nedostacima koji ometaju sposobnost pojedinca da obavlja dnevne aktivnosti”, pojasnio je. Iako u ovom trenutku ne postoji lijek za demenciju, rano otkrivanje je ključno. Prema Healthlineu, moglo bi biti izvedivo odgoditi napredovanje demencije i održati kognitivnu funkciju dulje vrijeme kroz brzu dijagnozu i intervenciju.
Mogućnosti liječenja mogu uključivati lijekove, kognitivni trening i terapiju. Naime, rani pokazatelji demencije mogu se pojaviti nekoliko godina prije formalne dijagnoze. Iako su zbunjenost i gubitak pamćenja simptomi koji se općenito priznaju, suha usta pojavljuju se kao potencijalni rani znak koji nije često povezan s kognitivnim padom.
- Zaboravljivost je dobro poznati pokazatelj demencije, a suha usta također mogu poslužiti kao početni signal upozorenja. Raymond Dacilo, direktor operacija u C-Care Health Services, primijetio je da iako suha usta obično nisu jedan od najranijih znakova demencije, mogu poslužiti kao jedan od početnih pokazatelja.
DODATNI TEKST
Nakon što je napunio 61 godinu, Redžep Kastrati odlučio je ući u još jedan brak. Očekujući partnericu od 35 godina, umjesto toga upoznao ga je s 19-godišnjom djevojkom. U albanskoj kulturi dogovoreni brakovi imaju duboko ukorijenjenu tradiciju, a primjer je Redžep Kastrati, koji potječe iz sela u blizini Prizrena.
U 61. godini života donio je odluku o ponovnoj ženidbi, odabravši za suprugu mladu Albanku. Ranije je lokalnim medijima priopćio da je za buduću partnericu izdvojio čak 3000 eura. Dok je očekivao susret s 35-godišnjakinjom, umjesto toga upoznali su ga s 19-godišnjakinjom.
Priča o ovoj osobi postaje sve nevjerojatnija kada se sazna da je sa svojom prvom ženom, koja je preminula 2000. godine, dobio 12 kćeri. Sve su mu kćeri sada udane, a prije nekoliko godina dobio je 50 unučadi, iako je najnovija informacija nije dostupna. S novom suprugom Valentinom proslavio je rođenje prvog sina kojeg su nazvali Diamant.
Ova izvanredna priča pojavila se prije više od deset godina, a sadašnje okolnosti spomenutih i dalje su neizvjesne. U posljednje vrijeme bilježi se značajan porast brakova između Srba i Albanki iz Srbije. Općenito, muškarci koji traže nevjeste iz Albanije obično su stariji, pravdajući svoje odluke tvrdnjom da je vjenčanje na ovaj način prikladnije nego suočiti se s cijelim životom u samaštvu.
Mlade žene obično migriraju iz ruralnih područja u urbane centre u potrazi za mogućnostima obrazovanja i posla, često s ciljem pronalaska supružnika u tim gradovima. Suprotno tome, među djevojkama iz urbanih sredina postoji minimalan interes za preseljenje u ruralna područja, što igra ulogu u velikom broju neženja u selima širom Srbije.
Nadalje, rastući trend otkriva da se mnogi pojedinci, osobito oni koji traže nevjeste, radije žene Albankama. Naime, Albanija ima znatno više ženskog stanovništva nego muškog, što dovodi do značajne šanse da će mnoge žene ostati neudane. Štoviše, za te žene stigma povezana s ostankom u braku nadilazi stigmu udaje za muškarca druge vjere.
“Godine 2005. napravila sam reportažu koja je naglašavala otvorenost Albanki prema udajama za Srbe. One su često putovale u južnu Srbiju. Prema riječima etnologinje Jasne Jojić, situacija se u Srbiji mijenja nakon 15-20 godina, budući da modernizacija sela, bolji pristup internetu i sve veći prihodi mijenjaju krajolik. Tradicionalno, ruralna područja bilježe višak neoženjenih muškaraca zbog selidbe djevojaka u urbana središta.
