Otkako sam počeo raditi prije mjesec dana, moj šef stalno od mene traži dodatne zadatke koji nadilaze okvir mog opisa posla. Unatoč tome što sam diplomirao pravo, čak sam mu činio osobne usluge. Unatoč mišljenjima drugih koji su tvrdili da me ponižava, ostala sam ravnodušna, jer su se njegova uljudna zahvaljivanja i traženje usluga uvijek odvijala unutar radnog vremena.
U prošlosti sam odlazio s posla 30 minuta do sat vremena ranije, osiguravajući da ipak odradim svojih 8 sati dnevno. Međutim, kada sam jučer primio plaću, primijetio sam da mi je isplaćen duplo veći iznos od uobičajenog. Zanima me ovo, obratio sam se svom šefu u njegovom uredu i pitao je li došlo do pogreške. Na moje iznenađenje, on je odgovorio: “Nema greške.
Zaslužuješ duplo veću plaću. Bez ikakvih očekivanja i zahtjeva s moje strane, čovjek me ne samo kompenzirao mojom redovnom plaćom, već me iznenadio božićnicom i dodatnim bonusom za pruženu pomoć. Važno je pojasniti da naša veza nije ograničena na profesionalni odnos između šefa i mene. Nikada nije iznosio nikakve neprimjerene napade ili insinuacije. On je jednostavno istinski dobra i časna osoba koja cijeni i cijeni druge.
BONUS TEKST
Velika Morava ima značaj i izvan statusa obične reke za četvorku suputnika poreklom iz Ćuprije: Vladimira Šarova, Gorana Vasovića, Uroša Ilića i najmlađeg i najvažnijeg člana Uroša, sina Vladimira. Privrženost koju su im usadili roditelji sada dolazi do izražaja u prenošenju te ljubavi na sljedeće generacije. Svaki trenutak slobodnog vremena, čisto nebo i mirna voda daju ovoj grupi Ćupričana priliku da uživaju u užicima ribolova i druženja na obalama Velike Morave.
Na obalama rijeke stvorili su svoje malo utočište u blizini starog željezničkog mosta. Na tom su idiličnom mjestu prvi put otkrili umijeće ribolova. 22. srpnja okupili su se upravo na ovom mjestu i podijelili duboku životnu lekciju jedni drugima, posebice najmlađem članu njihove grupe, Urošu. Mirno iščekivanje zagriza ribe naglo je razbijeno glasnim i razornim urlanjem.
Dok su stajali na obali, očekujući vibracije plovaka svog ribarskog čamca, Vladimira i Uroša Ilića u razgovoru su naglo prekinuli glasni uzvici Gorana i mlađeg Uroša. Smješteni na obližnjem otoku, udaljeni svega desetak metara, snažno su mahali, vikali i gestikulirali prema spektaklu koji se odvijao i plijenio njihovu pozornost. Boreći se da se održi na površini, trojac potopljenih jedinki, koji čine djed i njegova dva unuka – mladić i djevojka, borili su se da im glave ne zarone ispod površine vode.
Vladimir Šarov se živo sjeća trenutka kada su ih njegov sin i Goran upozorili na mučnu situaciju – netko je u opasnosti od utapanja. Njegov djed, samo nosom i ustima koji su povremeno probijali površinu vode, očajnički je pokušavao spasiti svoje dvoje unučadi koji su se već napili vode i bili su jedva vidljivi.
Ponašajući se instinktivno, Uroš i Vladimir su uronili u vodu, plivajući prema njima u natopljenim majicama. Čak i sada, gotovo mjesec dana kasnije, glas mu podrhtava od straha dok prepričava događaje za dlaku izbjegnute tragedije. U herojskom činu, djed je čvrsto držao unuka ispod ruke i spriječio ga da se utopi. Da bih ih spasio, morao sam ih odvojiti i dovesti do obale.
Uroš je potopljene pokušao dovesti do mosta, gdje su se mogli održati i spasiti. Dok su Goran i moj sin već veslali čamcem do mjesta događaja, uspjeli su izvući djevojčicu iz vode. Zajedničkim snagama sve smo uspješno sklonili na sigurno i pružili im prvu pomoć. Iako je djevojčica nakratko izgubila svijest, oba su se djeteta brzo oporavila. Od šoka i straha deda je ostao bez teksta, kako objašnjava Šarov, jedan od hrabrih Velikomoravaca.
