Danas postoji veliki broj voditelja i novinara koji prije pola decenije ne bi mogli raditi ovaj posao ni u ludilu. Postojale su određene norme koje su morale biti zadovolje4ne. Mića Orlović, poznata ličnost u oblasti televizijskog emitovanja, postao je simbol minule epohe koju karakteriše osećaj bezbrižnosti. Bilo kroz posvećenu gledanost ili nostalgična sećanja, Mićino prisustvo na TV Beograd ostavilo je trajni utisak na mnoge. Gdje god bi se pojavio, dobijao je samo komplimente na osnovu onog u čemu je najbolji, a to je kao novinar.
- Kao novinar, urednik i voditelj odigrao je ključnu ulogu u oblikovanju slavne istorije ove nacionalne televizije. Od samog početka, Mića je zauzeo centralno mesto i preuzeo ulogu inauguracionog voditelja „Dnevnika“, veoma cenjenog programa koji emituje iz cenjenog studija Beogradskog sajma. Ostavio je veliki pečat u svom poslu, te rijetko ko može da zamijeni njegovo prisustvo na malim ekranima.
Miloje Mića Orlović, rođen 1934. godine u Valjevu, izuzetno vlada srpskim jezikom. Međutim, bilo bi netačno pripisivati ovo znanje isključivo njegovom odrastanju u regionu poznatom po posvećenosti čistoći srpskog jezika. Mića otvoreno priznaje da su njegov besprekoran naglasak i elokvencija direktan rezultat saradnje sa lingvistima SANU. Ponizno priznaje da nikada nije mogao da parira brzini čitanja Dušanke Kalanj.
Tokom Drugog svjetskog rata boravio je u Sarajevu sve dok njegova porodica nije bila prisilno raseljena. Usred okupacije, nastanio se u Velikom Gradištu, da bi se u Valjevo vratio tek po završetku rata. U Valjevu se aktivno bavio raznim sportovima, uključujući stoni tenis, atletiku, košarku, gde je briljirao i čak postao član kluba „Metalac“.
Često je razmišljao o mogućnosti da nastavi sportsku karijeru da se nije upustio u medijsko polje. Za vrijeme služenja vojnog roka u Bileći započeo je svoju medijsku karijeru, u početku je bio razglasnik u kasarni. U Bileći je Mića Orlović služio uz svog saborca Stipu Mesića, veoma cijenjenog pojedinca poznatog po izuzetnim organizacionim sposobnostima. Njihovo prijateljstvo traje godinama, ostajući snažno i nepokolebljivo.
Iako se u današnjem svijetu može smatrati nekonvencionalnim započeti medijsku karijeru emitovanjem, u prošlosti to nije bio slučaj. Iako se preselio u Beograd da bi nastavio studije u Studentskom gradu, Mića Orlović je ostao posvećen radu u radiodifuziji. Nakon uspešno položene audicije, krenuo je na svoj put kao spiker na Radio Beogradu.
Odgovornost za isporuku jutarnjih vijesti zahtijevala je rano jutro, rutinu koje se on vjerno pridržavao cijelog svog života. Prilikom osnivanja televizije izabran je za uvodnog spikera Dnevnika. Međutim, nikada nije pridavao toliki značaj ovoj ulozi kao drugi.
Prelazak u redakciju zabavnog programa Mića smatra osvježavajućim izlaskom iz monotone atmosfere Dnevnika. Pored rada u Dnevniku, Mića je bio i kratko, ali zapaženo, osam godina kao voditelj kvizova. Tokom ovog vremena, kvizovi su predstavljali mnogo veći nivo težine u poređenju sa sadašnjim, što je dovelo do toga da se takmičari jako preznoje u potrazi za tačnim odgovorima.
Mićina izuzetna sposobnost da svojim ljubaznim držanjem, brzinom i poštenjem spusti napetost među učesnicima izazvala je divljenje i poštovanje publike. Osim toga, Mića je svoju bogatu harizmu pokazao kao voditelj ceremonije na raznim muzičkim festivalima. Godine 1978. prelazi u redakciju stranih programa, gdje preuzima odgovornost izdavanja 820 video kaseta mjesečno.
Ove trake su potom distribuirane imigrantskim klubovima na gledanje. Mića je u ovoj ulozi ostao do 1990. godine, kada je donesena odluka o prelasku na satelitsko emitovanje. U svom nepokolebljivom uvjerenju, smatrao je da je ova odluka bila greška zbog previsoke cijene i nedostupnosti satelitskih antena za većinu našeg imigrantskog stanovništva. Nažalost, ova nesrećna situacija je na kraju odigrala ulogu u porazu Srbije u medijskoj bici.
Zbog toga je bio primoran da koristi godišnji odmor, primajući znatno smanjenu platu, dok je i njegova supruga Mica, koja je takođe bila zaposlena u TVB, podvrgnuta disciplinskim merama. Osvrćući se na taj period, Mića je rekao: “Verujem da moj odlazak nije bio samo zbog moje popularnosti.
Po odlasku u penziju 2000. godine doživeo sam osećaj podmlađivanja, jer su mi povoljni koeficijenti i pozamašna penzija dali čvrstu osnovu.” Nakon tragičnog ubistva Zorana Đinđića, Mića je pokušao da ponovo uđe u medijsku industriju, da bi ubrzo shvatio da je to nemoguće i odlučio da se distancira od situacije.
Mica je 2010. razmišljao o transformacijama na televiziji od njegovog doba do danas, dijeleći svoja razmišljanja. Tokom vremena u kojem sam napredovao, svijet je predstavljao kontrastni pejzaž s različitim perspektivama na različite poduhvate. Iz haosa je nastala unosna industrija, koju karakteriziraju pojedinci koji usvajaju lukav i oportunistički način razmišljanja, vođeni ličnom dobiti i željom da se izvrši kontrola nad drugima.
Kako su zloba i nestašluci počeli da se infiltriraju, mala grupa hrabrih pojedinaca stala je u opoziciju. Nažalost, bili su primorani da se povuku, jer je težnja za profitom imala prednost nad svim ostalim, bez obzira na posledice. Biografija Miće Orlovića ne samo da zadire u istoriju TVB, već služi i kao ogledalo moderne istorije Srbije.
Nakon Titovog odlaska, Jugoslavija je ušla u period nemira koji je direktno uticao na karijeru i profesionalne poduhvate Miće Orlovića. Za vreme mog mandata urednika programa imao sam privilegiju da me za glavnog urednika za inostranstvo postavi direktor Goran Miljković.
Ovo je bila izuzetna faza u mojoj televizijskoj karijeri, saradnja sa izuzetnom ekipom na nacionalnom nivou. U rasponu od 12 godina, krenuli smo na zadivljujuća putovanja širom svijeta, stvarajući izvanredne emisije fokusirane na našu dijasporu. Odgovornost je bila ogromna, a posao zahtjevan, ali nevjerovatno nagrađivan.
Pored toga što sam nadgledao rad 17 uspješnih privatnih televizijskih stanica u Americi i Kanadi do 1990. godine, suočio sam se s neuspjehom kada je jedan od direktora prerano prešao na satelitsko emitiranje. Uprkos tome što sam izneo svoju zabrinutost i prigovore, ja sam nažalost “uklonjen” sa svog mesta.
Suočavanje s ovom naglom promjenom pokazalo se pravim izazovom. U naredne dvije do tri godine, našao sam se da sam prebačen u odjel marketinga, unatoč nedostatku prethodnog iskustva u toj oblasti. Ipak, ostao sam odlučan i istrajan u svojoj ulozi urednika programa, uspešno kreirajući i osmišljavajući dva zanosna kviza pod nazivom „Ginis“ i „Istorija srpskog naroda“.
Nažalost, naišao sam na daljnje izazove i na kraju sam se suočio s otkazom zbog nepodobnosti za tu poziciju. Ovaj nepredviđeni razvoj događaja doveo je do obaveznog godišnjeg odmora, ostavljajući me u neizvjesnosti o tome šta je budućnost. Mića je mračnim tonom izrazio frustraciju što prima samo 33 posto plate i što je primoran da ćuti do penzije.
Ovo stalno pitanje postoji od 1996. godine, zbog čega je izgubio vrijedne godine svog života. U godinama koje su mu trebale biti najproduktivnije i ispunjenije, Mića se našao zatvoren u svom domu, brinući se o svojoj ženi, koja mu je uzvratila brigom. Nakon penzionisanja, Mica je izrazio žaljenje što u poznim godinama nikada nije uložio u imovinu.
