U trenutku kada je bendu “Crvena Jabuka” naglo porasla popularnost, članovi, a posebno Ričl, imali su jeziv osjećaj nadolazeće propasti, a njihove najcrnje misli pretvorile su se u stvarnost. Prije više od 40 godina na glazbenoj sceni pojavio se kultni bend Crvena jabuka koji je za sobom ostavio nezaboravne pjesme koje su odoljele zubu vremena. Ova je grupa postigla kultni status zahvaljujući svojoj nepokolebljivoj predanosti izazivanju sirovih emocija kroz svoju glazbu.
- Umjesto prilagođavanja popularnim trendovima, prioritet im je uvijek bio povezati se s publikom na razini srca. Nažalost, usred pomame njihove sveopće popularnosti dogodila se tragedija koja je ostavila trajan trag od kojeg se nikada nisu u potpunosti oporavili. Bend “Crvena jabuka” je 18. rujna 1986. godine doživio tešku prometnu nesreću u Jablanici na putu za koncert u Mostaru.
S nestrpljenjem se iščekivao dugoočekivani nastup na stadionu “Kantarevac” u Mostaru, čime je započela ambiciozna turneja benda u usponu. Vjerni obožavatelji njihovog osebujnog glazbenog stila ispunili su stadion do posljednjeg mjesta. Nažalost, koncert “Crvene jabuke” nije održan, a budući koncerti u istom sastavu nisu planirani. Koji je proces bio iza stvaranja “Crvene jabuke”?
- Rođen 12. marta 1962. godine, Ričl je djetinjstvo proveo na Koševu sa majkom Elvirom, jer mu je otac Ferdinand umro dok je bio mlad. Nakon završene srednje glazbene škole upisao je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Tijekom prve dvije godine studija upoznao je Branka Đurića Đuru i Zlatka Bostandžića. Nedugo zatim Ričl se pridružuje bendu “Ozbiljno pješte”, najprije sa Zlatkom Arslanagićem, a kasnije postaje član benda Elvisa J. Kurtovića.
U prvim mjesecima 1985. godine, vođen rastućom strašću prema glazbi, odlučio je razići se sa svojom bivšom grupom. Zajedno s Arslanagićem krenuo je novim glazbenim putem iz kojeg se izrodio kultni bend Crvena jabuka. Početne faze njihovog stvaralačkog procesa odvijale su se u Zlajinom stanu u potkrovlju, gdje su marljivo stvarali pjesme za svoj album prvijenac. Pridružili su im se basist Aljoša Buha iz Zenice, klavijaturist Dražen Žerić Žera iz grupe Žaoke i bubnjar Darko Jelčić Cunja, također iz Zenice.
- Ričl je jedno vrijeme bio suvoditelj emisije na Radio Sarajevu uz budućeg nadrealista Neleta Karajlića. Poznat kao jedan od najvještijih gitarista sarajevske rock scene, Ričl je iskazao i izuzetne glumačke sposobnosti osiguravši si ulogu u premijernoj sezoni serije “Top lista nadrealista” iz 1984. godine. Sudnji dan.
U poslijepodnevnim satima članovi orkestra krenuli su iz Sarajeva za Mostar opremljeni s tri automobila i malim kamionom koji je prevozio njihove instrumente. Bas gitarista Aljoša Buha, solista Dražen Ričl Zijo i vozač Zlatko Arslanagić smješteni su u Fići. Odmah iza njih bili su Dražen Žerić i Darko Jelčić u Golfu. Na putu od Jablanice do Mostara, organizatori ture iz zeničkog “Atlasa”, uz Žerića i Jelčića, naišli su na veliku gužvu koja je okruživala palog Fiću. No, bili su u stisci s vremenom i nisu mogli puno razmišljati jer su žurili na koncert. Nažalost, njihovi suradnici su se u to vrijeme zatekli na Fidžiju.
- Vozilo je naglo skrenulo u zavoj, skrenulo ulijevo i uz odječan udar udarilo u kamion vršanskih registracija. Bio je to dan pun izazova, pun nepredviđenih okolnosti. Naši su se već bili okupili na stadionu u Mostaru koji je bio prepun oduševljenih navijača. No, policija je konačno stigla tek u 20.30 sati. Atmosfera je bila tmurna, uz tihu glazbu, dok smo išli prema bolnici u Mostaru. Zanimljivo, pridružila nam se cijela gomila koja je formirala povorku od tri do četiri tisuće ljudi ispred bolnice.
Ovaj srceparajući događaj zauvijek je okaljao nasljeđe “Crvene jabuke”. Teškoće povratka na pozornicu bile su, kako je oštroumno primijetio, neopisive. Glazbenik je rekao da iako je to bio izazov, publika je odigrala ključnu ulogu u njihovom nastupu. Dragocjenu pomoć pružile su uključivši se u pjevanje od samog početka. Glazbenik je pohvalio sposobnost publike da osjeti kad su suočeni s poteškoćama, što ih je potaknulo da ih podrže. Ne podliježući suzama, pretrpio je golemu bol.
- Prema Žerinim riječima, najteži izazov za čovjeka je odoljeti suzama. Čvrsto vjeruje da će, ako si muškarac dopusti plakati, to izazvati emocionalni odgovor kod svih oko njega. Stoga, Žera ostaje pri uvjerenju da muškarci trebaju skrivati suze jer je njima najteže. Ističe da “Crvena jabuka” nikada nije bila zaštićena. Prevač je prije nekoliko godina rekao da naš uspjeh nije postignut osobnim vezama ili uslugama, već podrškom naše publike.
Crvena jabuka za mene ima ogromno značenje i nestat će tek kad me zakopaju tlo. U lipnju 1989. majka Dražena Ričla smogla je hrabrosti da u intervjuu za časopis “Čao” otvoreno progovori o bolnoj tragediji. Živo se sjećam tjedna koji je prethodio nesreći. Cijela naša obitelj bila je okupljena u Rumunjskoj, uživajući u ljetnikovcu u vlasništvu mog brata.
- Bilo je to tako divno vrijeme. Po povratku su nam povremeno dolazili šogorica i brat na kavu. Tijekom našeg razgovora Dražen je spomenuo nadolazeću turneju i planove za njihov drugi album. Jasno se sjećam da je rekao: “Nadam se da možemo sve ovo staviti na čekanje.” Nismo ni znali kolika bi sreća bila da se njihovi planovi doista mogu odgoditi. Tom je opaskom započela priču.
