Gorica Nešović, naša ugledna novinarka, otvoreno se osvrnula na teme o kojima su brojne žene šutjele. Prošle su dvije godine otkako nas je napustila novinarka i voditeljica Gorica Nešović, ostavivši za sobom nasljeđe legendarnih kolumni koje su značajno utjecale na žene, posebice one razvedene. Poznata po svom neustrašivom izražavanju mišljenja o širokom spektru tema, činila je to na zadivljujući način.
- Život bez radija za nju je bio nezamisliv, a napisala je i tri knjige. Njezin je glas bio poznata prisutnost u našim jutrima, jer je vodila razne jutarnje programe uz koje smo se često budili. Rođena je u Beogradu 15. svibnja 1964. godine, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 1982. započela je karijeru radijske voditeljice na Studiju B. Poznata po svojoj spremnosti da artikulira svoje mišljenje, činila je to na izrazito angažiran način.
Početkom devedesetih radila je kao voditeljica programa na Trećem kanalu. Nakon toga se vratila u Studio B, gdje je preuzela ulogu programske direktorice Radija B92 i vodila jutarnji program Dizanje u Srbiji. Radijska voditeljica Gorica Nešović desetljeće je bila u braku sa Slobodanom Nešovićem Lokom, likom poznatim kao sudionikom emisije “Četiri i pol muškarca.
- Nakon razvoda ostala je u društvu njihovog sina Marka, trpeći etikete kao što su “samohrana majka” i “promiskuitetna”. Imala je mnogo toga za reći o ovoj temi i poslužila je kao značajan izvor inspiracije za brojne žene. Nakon razvoda, našla sam se u kategoriji “samohrane majke”. Koliko god se trivijalno činilo, ova oznaka implicira određenu razinu samodostatnosti. Postoji ponižavajući izraz — “razvedena žena”.
Razvedena žena posjeduje autonomiju donošenja vlastitih izbora. Ta je razlika ponižavajuća, primijetila je, naglasivši da dok se muškarce koji sami odgajaju djecu često naziva samohranim roditeljima, žene u sličnim okolnostima izazivaju suosjećanje: “Što će ona, jadna žena, sama?” primijetila je na svom blogu, naknadno elaborirajući ovu temu. “Korisno nam je održavati prijateljske odnose s našim bivšim partnerom, ne samo zbog djece, već i kao priznanje za mnoge divne godine koje smo proveli.
- Ne traju sve stvari beskonačno. Odnosi zahtijevaju brigu i pažnju; ponekad cvjetaju, dok u drugim prilikama možda i nisu. Nedvojbeno je korisno da se postigne sporazum o razvodu,” primijetila je, izražavajući svoje zadovoljstvo što može odrediti svoju budućnost bez oslanjanja na druge. Unatoč tome što nikada nije izrazila žaljenje zbog svog bivšeg supruga, koji se kasnije ponovno udao i osnovao novu obitelj, osjećaji koje je izrazila njezina omiljena radijska voditeljica naveli su mnoge da vjeruju da je ona jedina odgovorna za uzdržavanje svog sina.
To je na neki način i potkrijepila kroz kolumnu u kojoj je govorila o alimentaciji. “Alimentacija, tako neugodan pojam. Nosi konotacije patnje, nemogućnosti, nelagode i nepravde, odražavajući sustav koji ne funkcionira učinkovito. Više nalikuje bolesti nego sredstvu osiguravanja pravde za djecu. Alimentacija je slična demencija”, napomenula je u svom komentaru.
- “Da pojasnimo, financijska obveza nije prema njihovim bivšim supružnicima, već prema njihovoj djeci, koja će ostati njihova odgovornost na neodređeno vrijeme. Nekadašnji bračni partneri na kraju su prešli u poslovne suradnike. Kao što je primijetila, njezino razumijevanje Lokijevih snaga i slabosti bilo je prilično duboko. “Biti u braku s nekim inherentno implicira da je netko morao biti kompetentan u tom braku. Ne mogu odbaciti te godine kao beznačajne”, artikulirala je Gorica jednom prilikom.
Dosljedno je odisala zadivljujućom energijom i zadržala iskrenost sa svojom publikom, često raspravljajući o svojoj dugotrajnoj borbi s dijabetesom kao io dubokom učinku smrti njezina brata, koji je ostavio trajni dojam na njezino srce. Novinarka se ovom osjetljivom temom pozabavila na svom blogu, a njezinu pripovijest pod naslovom “Tri” sa zadovoljstvom prenosimo u cijelosti.
- S tri i pol godine sam bila svjesna mamine trudnoće. Često su mi upućivani upiti u vezi s mojim željama za bratom ili sestrom – želim li brata ili sestru. Moj dosljedni odgovor bio je da želim i brata i sestru. Na kraju je moja majka rodila blizance. Osjećao sam neodoljiv ponos i značaj u ovoj situaciji. Moja majka je pričala da kad god bi se jedan od blizanaca promeškoljio tijekom noći, ja bih se probudila i iskočila iz kreveta poput zeca.
Ona je za vrijeme njihovog školovanja često bila tiha, pa čak i nijema, unatoč svom znanju, dok bi on digao ruku čak i kad je bio nesiguran. Kad bi ušao u kuću, s vrata bi glasno uzviknuo: „Ja sam sve znao, ona ništa.” Naknadno bi njihova majka i učiteljica riješile stvar. U nastojanju da ograniče broj posjetitelja, vodile bi i njega, a nas dvoje bi češće ostavljale kod kuće. Dogovorile smo se da ćemo izbjegavati sukobe.
- Međutim, kada su troje od nas samih, drama je bila neizbježna, on bi je napadao, ja bih stao u njezinu obranu, a onda bismo se svi upustili u borbu, svatko od nas bi u nekom trenutku uspio pobijediti. Nakon što je klizaljka izronila, stalno ju je tjerao nizbrdo, što je rezultiralo prijelomom iste ruke u dva navrata. U mladosti je bio snažan i velik; međutim, tijekom ljeta nakon završenog osmog razreda, okolnosti su dovele do toga da se nismo viđali cijelu sezonu, jer sam bio zaposlen na moru.
Nakon tri mjeseca bilo mi je teško prepoznati ga. Stasao je u visoku, vitku figuru, a kosa mu je znatno narasla. On i njegova sestra održavali su bliske odnose dulje vrijeme. Služio sam u vojnoj policiji i specijalnim jedinicama u Zagrebu. Jednom prilikom smo se sestra i ja zatekle kako balansiramo na jednoj nozi u vlaku zbog prodaje duplih karata.
- Kad je došao trenutak, stupio je u brak i poželio dobrodošlicu kćeri u svoj život. Kao otac, često je pokazivao tendenciju prezaštitničkog ponašanja. Kad su izbili ti iracionalni ratovi, jedne noći u tri i trideset, potražili su ga. Dva mjeseca je bio odsutan od kuće, javljao se kad god je to bilo moguće, dok se na kraju nije vratio. No, kad je došlo do nesretnog bombardiranja, ponovno su ga pozvali.
Iako je bio u Beogradu, borio se s tjeskobom i strahom. Suzdržao se od razgovora o svojim strahovima. Sav namještaj u rezidenciji za mene je izradio moj brat. Zbog čestih selidbi stalno su mi trebale nove stvari. Došao bih do njega, raspitivao se o njegovoj dostupnosti, na što bi on kroz smijeh odgovorio: “Što si ovaj put smislio?” U početku je konstruirao štafelaje, u potpunosti izrađene od punog drva bez upotrebe ljepila ili čavala – istinski umjetničke prirode.
- Svi su izrazili svoje divljenje. Na tragu štafelaja kreirao je police, zatim kuhinju, a zatim i ormare. Posjedovao je vještinu da izmisli sve i svašta. Prošli tjedan, u dva i trideset ujutro, zazvonio mi je telefon. Zvala je moja sestra i odmah sam pomislio da se nešto dogodilo našoj majci. Umjesto toga, obavijestila me da je naš brat zaspao i preminuo. Obuzeo me val šoka, tuge, boli, nevjerice i nepravde, popraćen mnoštvom pitanja koja počinju sa “zašto” i “kako”, a sva su lišena odgovora.
Liječnik je ukazao da se u njegovom tijelu dogodio značajan kvar. Unutar tri dana završila je cijela muka, uključujući i njegov pad i kasniji pokop. Pojavljuju se vizije iz mojih ranih godina, prikazujući nas troje kako se zaigrano guramo na stražnjem sjedalu automobila, podnosimo vrućinu bez udobnosti klima uređaja tijekom slavlja, godišnjica i rođendana… sve trenutke karakterizira osjećaj lakoća i radost. Takva je priroda sjećanja. Vječna. Jer uvijek ću imati brata. Jedina razlika je u tome što je on otišao iz ovog carstva i sada prebiva u sljedećem.
