Neki su znanstvenici to nazvali “obrnutom evolucijom”, stajalište koje je izazvalo kritike drugih stručnjaka. O devetnaestero djece koju su rodili Resit i Hatidže Ulas – petero četveronožne braće i sestara – rukuje nogama i rukama nevjerojatnom agilnošću, a istraživači su ovu pojavu protumačili kao korak koji je prethodio čovjekovom uspravnom hodu.
- Ljudima je toliko teško i neprirodno hodati ovim putem da se to obično koristi kao vježba izdržljivosti u američkoj vojsci – ali za ovu obitelj to je stvarnost. Neki teoretičari tvrde da braća i sestre Ulas hodaju na rukama i nogama kao što su to radili naši rani preci prije milijune godina, dajući nam pogled u prošlost.
No, za razliku od primata predaka čovjeku, brat i sestra Ulas ne hodaju na rukama, već samo na dlanovima, zbog čega su vrlo žuljeviti. Neki su znanstvenici ovo nazvali “obrnutom evolucijom”, stajalište koje osporavaju drugi stručnjaci koji tvrde da je riječ o mješavini genetskih i situacijskih čimbenika i koji kritiziraju sam izraz kao uvredljiv i netočan. Kamenovali su ih.
- Vrijeđali su ih pogrdnim riječima. Ove četiri sestre, Safie, Hacer, Senem, Emine i njihovog brata Huseina, držali su seljaci u pokrajini Hatay u južnoj Turskoj — u blizini sirijske granice — godinama mučeni i gađani kamenjem dok su ih vrijeđali pogrdnim epitetima . Šesti brat također je hodao četveronoške, ali je, nažalost, umro kada je imao pet godina. Zbog ismijavanja, žene iz obitelji Ulas često ostaju blizu kuće, ali prema znanstvenicima koji su proučavali obitelj, njihov brat ponekad luta nekoliko kilometara i ima osnovne interakcije s drugim ljudima.
Nitko od petero ljudi, koji imaju otprilike između 25 i 41 godine, nije pohađao školu, ali su uspjeli naučiti dovoljno kurdskog da komuniciraju sa svojim obiteljima. Više od dva desetljeća priča o njihovoj neadekvatnosti bila je prešućena – skrivana od ostatka svijeta sve do 2005. godine kada su dva britanska znanstvenika objavila rad turskog profesora. Sindrom Uner Tana je poremećaj za koji turski znanstvenici nagađaju da ga je predložio evolucijski biolog Uner Tan, gdje ljudi koji pate od ovog sindroma hodaju četveronoške i imaju ozbiljne poteškoće u razvoju, što ukazuje na “obrnutu evoluciju”.
- Ovu teoriju osudio je britanski psiholog Nicholas Humphrey kao “neodgovornu” i “uvredljivu” nakon što je osobno upoznao obitelj. U dokumentarcu za BBS, profesor Humphrey je rekao: — Ne želim ništa reći o ovome. Mislim da je opisivanje ove obitelji, kao što je to učinio profesor Tan, kao ‘devolucija’—kao da se evolucija vraća korak unazad—ne samo da je znanstveno neutemeljeno, već je i vrlo uvredljivo za ovu obitelj.
Humphrey je odbacio zaključak profesora Tana zajedno s još dvojicom britanskih stručnjaka, naime neuroznanstvenikom Rogerom Keynesom i medicinskim znanstvenikom Johnom Scolesom, koji su tvrdili da je njihov hod rezultat kombinacije dvaju vrlo rijetkih fenomena. Smatraju da je to zbog nekih specifičnih genetskih i razvojnih okolnosti u kojima su nastali.
- Sva braća i sestre Ulasa, rođeni u krvnom srodstvu, imaju urođena oštećenja mozga i cerebelarnu ataksiju, što otežava hodanje na dvije noge zbog ravnoteže, pa im je motorički razvoj usmjeren na puzanje. Znanstvenici tvrde da ovo nije “zadovoljavajuće objašnjenje” načina na koji hodaju, tvrdeći da su okolišni čimbenici glavna odrednica u njihovom slučaju. Profesor Nikolas Humphrey je rekao: “Znamo da je majka rađala bebe u iznimno brzom nizu.
Sedmero djece rođeno je unutar pet godina, od kojih je četvero kasnije postalo četveronožno.” Mislim da nas uopće ne treba čuditi (iako je to ekstremno) što kultura može biti toliko utjecajna kada sve više shvaćamo da je tako malo našeg ponašanja kao djece ili odraslih zapravo programirano genima, prenosi The Sun.
- Geni nam daju određene potencijale, a oni su u interakciji s kulturom u kojoj se nalazimo. U uredničkom članku koji su objavili Humphreys, Scoiles i Keynes, znanstvenici su tvrdili da se takvo stanje možda više nikada neće vidjeti. “Ako postojanost četveronožnosti kod ove braće i sestara nije rezultat samo nerazvijenog mozga, već i kombinacije atipičnih čimbenika — genetskih, fizioloških, psiholoških i društvenih — onda je, u mjeri u kojoj je ta kombinacija u jednoj obitelji, vrlo nevjerojatno sindrom koji se možda više nikad neće vidjeti”, napisali su.
– Ipak, čak i ako se doista radi o jednom stečenom patološkom stanju, vjerujemo da se iz toga mogu izvući antropološke pouke. Jer, kao što smo na početku naglasili, hod odraslog četveronošca ima prvi put uočene značajke: ne samo kod novorođenčadi nego i kod drugih primata; Naime, slučaj ko-artikuliranog hoda, zajedno s tipičnim ljudskim bipedalizmom stražnjih udova.
