Dana 19. prosinca među Srpskom pravoslavnom crkvom i njenim vjernicima slavi se Sveti Nikola, koji se kod nas naziva Nikoljdan. Ovaj je praznik među najšire obilježenim u Srbiji, a izvješća pokazuju da polovica stanovništva sudjeluje u proslavama, dok se druga polovica bavi vlastitim proslavama.
- Mnogi se zateknu u nedoumici što ponijeti za domaćina, a postoje i neki darovi koje bi, prema tradicionalnim vjerovanjima, trebali izbjegavati. Praznovjerja u vezi s predmetima za koje se smatra da donose nesreću često potječu iz različitih kultura i tradicija i mogu se uvelike razlikovati. Evo nekoliko primjera darova za koje neki pojedinci vjeruju da su nesretni: U određenim kulturama darivanje sata može se smatrati nepristojnim jer služi kao podsjetnik na prolaznu prirodu vremena i postojanja.
Osim toga, u kineskoj kulturi izraz za “sat” jako nalikuje riječi za “propast” ili “smrt”. Nož: U raznim kulturama darivanje noža često je povezano sa simbolikom sukoba i neprijateljstva. Smatra se da oštri predmeti poput noževa mogu “rezati” spojeve. U nekim se kulturama smatra da crvene ruže bez trnja predstavljaju delikatnu ili privremenu ljubav. Buket bijelih ljiljana često se povezuje s pogrebima i smrtnošću, što navodi neke pojedince da ih izbjegavaju kao dar.
- Ako namjeravate nositi cvijeće, razmislite o odabiru druge vrste. Pružanje umjetničkih djela ili slika koje prikazuju tužne ili mračne teme moglo bi se smatrati neprikladnim, osobito ako primatelji nisu pokazali nikakav interes za te teme. Umjesto prethodnog prijedloga, razmislite o tome da domaćinu donesete šalicu kave zajedno s bombonijerom, nekoliko šalica u kutijama, napitak u kojem uživa ili neku drugu promišljenu gestu.
BONUS TEKST
Koliko često se time bavite? Kroz povijest se smirna koristila za kađenje, a nakon toga u upotrebi su bili tamjan i briketi. Priča se da je i sam Isus Krist za kađenje koristio smirnu koju je dobio u špilji nedugo nakon rođenja, zajedno sa zlatnicima. Naime, i briketi i tamjan predstavljaju duboku ljubav prema vjeri i toplinu duha domaćina, dok miris tamjana označava milost Duha Svetoga.
- Čin paljenja tamjana naziva se bijelim dimom, koji je namijenjen uklanjanju neželjenih sila u kršćanskom kućanstvu. Pojam bijeli dim nastao je kao suprotnost crnom dimu, pri čemu potonji obuhvaća spaljivanje različitih materijala iz magičnih razloga, zajedno s dimom cigarete. Pravoslavni kršćani vjeruju da tamjan razgoni negativnosti, zbog čega se koristi u svakoj crkvenoj službi, uključujući liturgije, dnevne molitve i sve svete rituale, od krštenja i vjenčanja do krizmanja, što uključuje molitve i mazanje bolesnika svetim uljem. .
Mnoga učenja, uključujući i ona iz crkve, sugeriraju da paljenje tamjana potiče dobro zdravlje svih ukućana, što ga čini preporučenom praksom u tu svrhu. Upotreba tamjana u kršćanskoj crkvi nije samo posuđenica iz poganskih običaja; nego je ukorijenjena u učenjima Svetoga pisma. U knjizi proroka Malahije stoji da će se tijekom mesijanske ere Bogu prinositi čista žrtva i svjetiljka od zore do sumraka. Ranokršćanski autori, uključujući svetog mučenika Justina, tumačili su “čistu žrtvu” kao da se odnosi na svetu pričest i povezivali su upotrebu tamjana s ovom praksom.
- Ovaj starozavjetni odlomak pokazuje da je korištenje tamjana tijekom pričesti bilo nešto što je imalo odjeka među kršćanima. U Novom zavjetu, posebno u Ivanovom Otkrivenju, tamjan se više puta spominje kao žrtva pravom Bogu (Otkrivenje 5:8; 8:3-5), slično kao što se koristio u Salomonovom hramu kada je predstavljen Jahve (Lk 1,49). Treće apostolsko pravilo određuje da su samo tamjan i ulje dopušteni kao prinosi kršćanskom hramu.
Kada svećenik vrši čin kađenja u crkvi ili u stanu svojih župljana, on okađuje ikone, crkvene relikvije i nazočne, uključujući i članove obitelji koji se zbog raznih okolnosti ne spominju posebno u molitvama. Činom paljenja tamjana prinose se molitve naroda Gospodinu i posvećuju.
