Teška sudbina djece suočene sa napuštanjem i siromaštvom jedno je od najpotresnijih pitanja našeg društva. Priča o Ajdinu Mujkiću snažno oslikava stvarnost koju mnogi ne žele vidjeti, a koja se tiče napuštanja, nebrige i borbe za osnovne životne uvjete. Iako je njegov slučaj izazvao ogromnu pažnju i izazvao jake emocije širom regije, on nije jedini. Mnoge slične sudbine ostaju skrivena, zaboravljena, dok se iza zatvorenih vrata odvija tiha patnja.

  • Ajdin, dječak koji je izgubio roditeljsku ljubav, pa je prepušten svom starom i nemoćnom djedu Huseinu, postao je simbol mnogih djece koja žive u neprihvatljivim uvjetima. Njegove riječi o bratu, kojem se nada i kojem želi pomoći, duboko diraju srce svakog gledatelja. Iako je djed Husein, suočen sa svojim godinama i fizičkim slabostima, preuzeo odgovornost za odgoj svog unuka, njihova borba za preživljavanje ostala je gotovo nevidljiva dok priča nije dospjela u medije.

U ovom slučaju, najviše je uznemirujuće nedostatak odgovarajuće socijalne pomoći koja bi trebala biti na raspolaganju obiteljima u teškim uvjetima. Iako postoje socijalne službe, čini se da su one često spore, neučinkovite i da ne dolaze u pravom trenutku. Samo zbog toga što je priča Ajdina postala javna, obitelj je uspjela dobiti neku vrstu podrške, i to samo na osnovu njihove medijske vidljivosti. To otvara važna pitanja o tome kako funkcionišu socijalni sustavi i kako bi trebalo izgledati sustavno pružanje pomoći onima koji su u najvećoj potrebi.

Što se može učiniti kako bi se obiteljima poput Mujkića pomoglo na duže staze?

  1. Poboljšanje socijalnih usluga – Potrebno je usmjeriti više resursa prema obiteljima u potrebi i stvoriti sustav koji će biti brz, učinkovit i, prije svega, usmjeren na dugoročno rješenje problema. Djeca ne smiju biti ostavljena bez pomoći, a roditelji i skrbnici moraju imati podršku u podizanju djece u teškim uvjetima.
  2. Obrazovne inicijative – Uvođenje programa koji omogućavaju obiteljima u nevolji pristup obrazovanju, školama i različitim obukama, može pomoći u razbijanju začaranog kruga siromaštva. Obrazovanje je ključ za poboljšanje životnih uvjeta i može biti temelj za izgradnju boljih i stabilnijih obitelji.
  3. Uključivanje zajednice – Pomoć koja dolazi iz zajednice, kroz volonterske organizacije, donacije, ali i psihološku podršku, može pružiti olakšanje obiteljima u krizi. Iako sustav mora biti odgovoran, zajednica mora biti spremna pružiti podršku i pokazati empatiju prema onima koji se bore s životnim teškoćama.

  1. Kreiranje dugoročnih politika podrške djeci – Pored hitne pomoći, važno je razviti dugoročne strategije koje će omogućiti djeci iz ugroženih obitelji stabilnu i sigurno okruženje za rast i razvoj. Osiguranje pristupa zdravlju, obrazovanju, sigurno stanovanje i socijalnoj integraciji dugoročno će im omogućiti da prežive i napreduju u životu.
  2. Zaštita prava djece – Ključno je da društvo i vlasti postave zaštitu dječjih prava na prvo mjesto. Dječja prava moraju biti osigurana bez obzira na društveni status obitelji, a za to je neophodna stalna provjera i nadzor nad institucijama koje bi trebale pružiti pomoć djeci i obiteljima u teškim situacijama.

Ova potresna priča o Ajdinu Mujkiću i njegovom djedu Huseinu podsjeća nas na to koliko je bitno ne zanemarivati probleme najmlađih i najugroženijih. Važno je postaviti prava pitanja i nastaviti se boriti za sustav koji bi mogao pružiti istinsku pomoć obiteljima u potrebi. Ako ništa drugo, trebamo se truditi da djeca poput Ajdina nikada ne ostanu zapostavljena, a njihova patnja ne bude zaboravljena.

Besplatno