Na emocionalni i mentalni razvoj sinova mogu uvelike utjecati riječi njihovih roditelja. Pozitivne i ohrabrujuće izjave imaju moć uliti povjerenje, dok negativne rečenice mogu imati dugotrajne štetne učinke. Psihologinja Eliza Presman ističe tri specifične fraze kojih bi se roditelji trebali suzdržati kako bi promicali pozitivan rast i dobrobit svojih sinova. 1. “Zašto ne nastojiš oponašati kvalitete i karakteristike svog brata ili sestre?

  • Utjecaj ove izjave na dijete može biti dubok, izazivajući osjećaj neadekvatnosti. Čin uspoređivanja djeteta sa svojom braćom i sestrama stavlja ih pod ogroman pritisak i potiče uvjerenje da nisu dorasli. Posljedice takve izjave su dalekosežne: Kao rezultat ovih izjava može doći do smanjenja vlastite vrijednosti, što dovodi do toga da se dijete osjeća neprikladnim i manje vrijednim.

Osim toga, umjesto da potiču ljubav i podršku, takve izjave mogu pridonijeti suparništvu između braće i sestara, potičući natjecanje i neprijateljstvo. Djetetov nedostatak samopouzdanja može dovesti do uvjerenja da nikada neće moći ispuniti očekivanja koja postavljaju roditelji. “Suđeno ti je da nikad ništa ne postigneš. Obeshrabrujuće je čuti izjavu ovakve prirode.

  • Umjesto da inspiriraju dijete, takve riječi mogu izazvati osjećaj očaja i beznačajnosti. Posljedice obuhvaćaju: Djetetova motivacija može oslabiti jer ono dođe do zaključka da je njegov trud uzaludan. Može se javiti i osjećaj bespomoćnosti, pri čemu dijete uočava nedostatak kontrole nad vlastitim životom i postignućima.

Djetetovo samopoštovanje i samopouzdanje mogu biti značajno oštećeni stalnim kritikama koje primaju, što dovodi do niskog samopoštovanja. 3. “Nemojte to shvatiti tako osobno, to je samo bezbrižna šala. Umanjivanjem djetetovih emocija i impliciranjem da su beznačajne ili pretjerane, ova izjava može imati štetan utjecaj na djetetovu percepciju vlastitih osjećaja. Potencijalne posljedice ovoga uključuju:

  • Dijete može doživjeti emocionalnu izolaciju kao rezultat povlačenja svojih osjećaja, što potencijalno dovodi do nedostatka emocionalnog izražavanja. Nadalje, umanjivanje značaja emocija može spriječiti rast emocionalne inteligencije, sprječavajući razvoj emocionalne svijesti i empatije. Emocije proživljene u djetinjstvu mogu imati značajan utjecaj na djetetov osjećaj prihvaćenosti i ljubavi.

Kada roditelji izražavaju ljutnju i prekore svoje dijete, to može pridonijeti osjećaju nevoljenosti ili neprihvaćenosti. Ovaj koncept ilustriran je na studijskoj fotografiji koja prikazuje obitelj koja proživljava emocionalni nemir. Slika bilježi složenu dinamiku ljudskih emocija unutar konteksta obiteljskog života, ističući potencijal za sukobe i izazove u odnosima koji se mogu pojaviti tijekom djetinjstva. Kako bi potaknuli samopouzdanje i emocionalnu otpornost, roditelji mogu koristiti afirmativne i ohrabrujuće izraze umjesto negativnih.

  • Evo nekoliko ilustracija: 1. “Svaki pojedinac posjeduje vlastite jedinstvene kvalitete koje ga čine izuzetnim. Umjesto upuštanja u usporedbe s braćom i sestrama, ova izjava potiče djetetovu sposobnost da prizna i cijeni svoje posebne kvalitete. 2. “Potpuno vjerujem u vaše sposobnosti i ono što možete postići. Motiviranje i ulijevanje povjerenja u djetetove sposobnosti može imati značajan utjecaj na njegovu motivaciju i samopouzdanje. Važnost vaših emocija ne može se precijeniti.

Prihvaćanjem i potvrđivanjem djetetovih emocija, potičemo razvoj emocionalne inteligencije i promičemo učinkovite komunikacijske vještine. U interakciji s djecom, psihologinja Eliza Presman naglašava važnost biranja riječi s velikom pažnjom. Negativni izrazi posjeduju potencijal za nanošenje trajnih rana djetetovom samopouzdanju i emocionalnom blagostanju.

Koristeći potvrdne i ohrabrujuće izjave, roditelji imaju mogućnost pomoći svojim sinovima u sazrijevanju u osobe koje su samouvjerene, emocionalno uravnotežene i zadovoljne. Temeljni element u uspostavljanju snažne veze i promicanju optimalnog rasta djeteta je komunikacija puna ljubavi, empatije i podrške.