On je jedan od najpoznatijih i najboljih fudbalera sa naših prostora. Nakon završetka aktivne karijere prihvatio se trenerskog posla a bio je i selektor BiH reprezentacije. Nogometaš Savo Milošević porijeklom je iz Johovca, mjesta u kojem je svoje umijeće brusio na terenu. Tijekom djetinjstva Savo se marljivo posvetio, pomagao roditeljima u poljoprivrednim poslovima prije nego što je krenuo na treninge.Rodna kuća Save Miloševića, koja se nalazi na obiteljskom imanju, pretvorena je u raskošnu vilu njegovim financijskim ulaganjima, usmjerenim na poboljšanje životnih uvjeta njegove obitelji.
U današnje vrijeme u rodnom mjestu Save Miloševića više nema članova njegove uže obitelji, što dovodi do promjene životnih okolnosti. Unatoč tome, još uvijek povremeno posjećuje kako bi se ponovno zbližio sa svojim voljenima.
U emisiji “Metar moga sela” na “Blic televiziji” jedna mještanka izrazila je izazov prazne kuće i odsustva ikoga da je dočeka.
Tragedija je više puta pogodila obitelj Milošević. Godine 1999. tragično je umrla Savina majka, a 2011. prerano je preminuo njegov otac zbog obiteljske svađe. Samo dvije godine kasnije, Savin mlađi brat Andrija izgubio je život u teškoj prometnoj nesreći.
- Unatoč nekoliko obiteljskih tragedija, nogometaš je uspio sačuvati integritet i bio je omiljen među Johovčanima. Savo Milošević, rođen 2. rujna 1973. u Bijeljini, Republika Srpska, slovi za jednog od najvećih srpskih nogometaša svih vremena. Nakon povlačenja iz profesionalnog nogometa 2008. godine, svoju je reputaciju učvrstio igrajući za Partizan, a zatim i ugovorom s Aston Villom u engleskoj Premier ligi.
Međutim, njegov prelazak u španjolsku ligu doista ga je odveo u međunarodnu zvijezdu, jer je pokazao svoje vještine u brojnim klubovima i skupio preko 200 nastupa i blizu sto golova.
S impresivnim rekordom od 102 nastupa za reprezentaciju i izvanrednim rezultatom od 37 golova, urezao je svoje ime u povijest. Ne samo da je pokazao svoje vještine na međunarodnoj sceni, već je također imao privilegiju predstavljati svoju zemlju na dva Svjetska prvenstva i jednom Europskom prvenstvu. Vrijedno je napomenuti da je postao najbolji strijelac na posljednjem turniru, učvrstivši svoj status istinskog istaknutog igrača.
U sadašnjoj fazi života izražava zadovoljstvo u mirovini. Ipak, njegova se mirovina čini toliko privlačnom da bi brojni pojedinci svoje okolnosti rado zamijenili za njegove. Ostvario je san kojem mnogi teže: mladost, uspjeh, financijsku stabilnost i slobodu od posla. Nakon zapažene sedamnaestogodišnje međunarodne nogometne karijere sada je dogurao do cijenjenog statusa umirovljenika.
Rođen je 2. rujna 1973. godine u Bijeljini, a porijeklom je iz bijeljinskog sela Johovac, gdje je svoje nogometno umijeće brusio igrajući za Proleter. Kasnije se preselio u Janju u Podrinju, rodni grad braće Musemić, Vahidina i Husrefa, koji su se proslavili u Sarajevu.
- Tijekom jesenske sezone 1987. godine u Janji se dogodio značajan događaj kada je na pripreme stigla juniorska reprezentacija. To se poklopilo s razdobljem kada je malo starija generacija krenula na put svjetskih prvaka za mlade u Čileu.
Domaći su se sučelili s juniorima Jugoslavije, a pred kraj susreta priliku je dobio Milošević. Po ulasku u igru odmah je izazvao kaos unutar kaznenog prostora. Iskazujući nevjerojatnu vještinu, vješto je obišao vratara Zvonka Milojevića prije nego što je postigao gol. Ova iznimna predstava nije promakla Ivanu Čabrinoviću, koji je u Nogometnom savezu bio zadužen za nadgledanje razvoja mladih igrača. Prepoznajući izniman talent koji je iskazao Milošević, Čabrinović je smatrao nužnim što hitnije uključiti ga u kadetski sustav.
Partizan nije gubio vrijeme i iskoristio božanstvenu priliku. Sa samo 15 i pol godina našao se u središtu crno-bijele momčadi. Zanimljivo, postao je prvi maloljetni igrač u povijesti kluba koji je dobio odštetu, izdašnu sumu od 5000 njemačkih maraka. Kako je Partizan ispunio svoju obvezu odigravanja prijateljske utakmice u Janji, za koju su ulaznice prikupile 15.000 maraka, ovo mlado i neiskusno čudo od nogometnih početaka otišlo je s pozamašnim bogatstvom u rukama.
Svojom izvanrednom sposobnošću postizanja golova protiv moćnih obrana u raznim zemljama, uključujući Englesku (Aston Villa), Španjolsku (Zaragosa, Espanyol, Celta, Osasuna), Italiju (Parma) i Rusiju (Rubin), istaknuti strijelac zadržao je jaku vezu s svoju domovinu, potaknutu opojnom snagom nostalgije.
U nečemu što bi se moglo smatrati oproštajem od reprezentacije, on se oprostio tijekom ozloglašene kampanje Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine. Bio je to razočaravajući poraz Srbije i Crne Gore od Obale Bjelokosti (3:2). No, njegov službeni oproštaj dogodio se tijekom prijateljske utakmice protiv Bugarske na Partizanovom stadionu 19. studenog 2008. godine.
