Tema današnjeg članka vraća nas u vrijeme kada su filmovi bivše Jugoslavije stvarali zvijezde koje publika nikada nije zaboravila, a jedno lice posebno je ostalo upamćeno zbog harizme, neobične životne priče i uloge koja je izazvala ogromnu pažnju širom regiona.
Francuski glumac Alen Nuri postao je simbol jednog vremena, a njegova povezanost sa Srbijom i danas izaziva emocije kod ljudi koji ga pamte iz kultnih filmskih ostvarenja.
Kada se Alen Nuri prvi put pojavio na prostoru tadašnje Jugoslavije, niko nije mogao pretpostaviti da će upravo ovdje pronaći dio svog identiteta i emociju koja će ga vezati za Balkan do kraja života. Iako je imao priliku da radi na međunarodnim projektima i okuša se u velikim filmskim produkcijama, upravo su mu filmovi snimani na našim prostorima donijeli posebnu popularnost i status glumca kojeg publika nije zaboravila ni nakon nekoliko decenija.
Najveću pažnju izazvao je film „Lepota poroka“, ostvarenje koje je obilježilo jednu eru jugoslovenske kinematografije. Uloga slobodnog i nekonvencionalnog nudiste učinila ga je izuzetno popularnim, posebno među ženama. Nakon prikazivanja filma, gotovo da nije mogao prošetati ulicama Beograda a da ga neko ne prepozna. Ljudi su prilazili, željeli razgovor, fotografiju ili samo da vide čovjeka koji je preko noći postao jedno od najpoznatijih lica tadašnje filmske scene.
- Posebno su se dugo prepričavale njegove provokativne scene sa glumicama Mirom Furlan i Snežanom Savić, koje su važile za jedne od najljepših žena domaće kinematografije. Publika je bila fascinirana njihovom hemijom na ekranu, a mediji su danima pisali o snimanju filma i atmosferi koja je vladala na setu.
Glumci koji su radili sa Nurijem često su govorili da je bio potpuno opušten i prirodan pred kamerama. Legendarni glumac Petar Božović jednom je priznao da je atmosfera tokom snimanja bila posebna i da su druženja trajala dugo nakon što bi se kamere ugasile. Ekipa filma provodila je noći na Adi Bojani, razgovarajući, smijući se i uživajući u slobodnom duhu tog vremena.
I poznata glumica Mira Banjac često je isticala koliko je Alen bio jednostavan i neposredan čovjek. Govorila je da među njima nije bilo neprijatnosti ni nelagode tokom snimanja scena koje su tada smatrane veoma hrabrim. Smatrala je da je upravo reditelj Živko Nikolić znao kako glumcima pružiti sigurnost i stvoriti atmosferu u kojoj se svi osjećaju slobodno.
Iako je bio Francuz, Alen Nuri je vremenom počeo osjećati snažnu povezanost sa Srbijom i ljudima sa Balkana. Njegov život dodatno se promijenio kada je upoznao ženu porijeklom iz Kovačice. Njihov susret dogodio se sasvim spontano u Francuskoj preko zajedničkih prijatelja, a zanimljivo je da ona u početku nije ni znala da je riječ o poznatom glumcu.
Njihova ljubavna priča brzo je postala ozbiljna. Alen je kasnije govorio da je to bila jedna od najvećih ljubavi u njegovom životu. Toliko ga je promijenila da je odlučio prihvatiti pravoslavlje i vjenčati se u pravoslavnoj crkvi u banatskom mjestu Uzdin. Taj potez mnoge je iznenadio, ali za njega je to bio prirodan korak jer je želio u potpunosti prihvatiti kulturu i porodicu žene koju voli.
Njih dvoje dobili su kćerku Eloiz, koja je izabrala umjetnički put i postala balerina. Upravo zahvaljujući njenom angažmanu u Narodnom pozorištu Alen Nuri ponovo je, nakon mnogo godina, došao u Beograd. Taj povratak probudio je u njemu brojne uspomene i emocije koje nikada nisu nestale.
Glumac je tada otvoreno govorio koliko ga diraju ljudi u Srbiji i toplina koju ovdje osjeća. Posebno ga je fasciniralo što su ga ljudi prepoznavali i nakon više od tri decenije. Govorio je da je upravo emocionalnost i srdačnost našeg naroda ono što ga je uvijek privlačilo Balkanu.
„Ljudi su ono što me ovdje najviše dirnulo“, rekao je jednom prilikom, priznajući da se osjećao kao da se vraća kući. Smatrao je da ga je život na neobičan način povezao sa ovim prostorima i da dio sebe zauvijek nosi upravo iz vremena provedenog u Jugoslaviji.
- Njegov dolazak na Balkan zapravo je bio potpuno slučajan. Nakon nekoliko filmova koje je snimio u Francuskoj, razmišljao je da li uopšte želi nastaviti glumačku karijeru. Umoran od svega, došao je na odmor u Jugoslaviju, želeći pronaći mir i razmisliti o budućnosti.
Sudbina je, međutim, imala drugačiji plan. Na jednoj gotovo pustoj plaži upoznao je legendarnog sovjetskog glumca i reditelja Sergeja Bondarčuka. Taj susret potpuno mu je promijenio život. Bondarčuk ga je pogledao i odmah rekao da upravo u njemu vidi glavnog junaka novog filma koji je pripremao.
Tako je Alen dobio ulogu u filmu „Vrhovi Zelengore“, gdje je igrao zajedno sa Džeraldinom Čaplin, kćerkom slavnog Čarlija Čaplina. Upravo taj film otvorio mu je vrata jugoslovenske kinematografije i ponovo probudio njegovu ljubav prema glumi.
Kasnije je nastavio graditi karijeru kroz brojne domaće filmove i serije, među kojima publika posebno pamti naslove poput „Opasni trag“, „Iskušavanje đavola“ i pojavljivanje u kultnoj seriji „Bolji život“.
Danas, u osmoj deceniji života, Alen Nuri vodi miran i povučen život daleko od reflektora i filmskog glamura. Ipak, publika sa Balkana i dalje ga pamti kao glumca koji je svojom pojavom obilježio jedno posebno vrijeme jugoslovenskog filma.
Njegova priča ostala je dokaz da čovjek ponekad sasvim slučajno pronađe mjesto kojem zaista pripada. Iako je rođen daleko od Srbije, emocije, prijateljstva i ljubav koje je ovdje doživio učinili su da Balkan zauvijek ostane dio njegovog života i identiteta
