Da je Nino još živ, danas bi slavio 60. rođendan; međutim, sudbina je imala druge planove, tragično mu je prekinula život u 43. godini, a njegove posljednje dane obilježila je ova nesretna okolnost. Malo je poznata činjenica da se Nino Rešić preobratio i umjesto Amir uzeo ime Nikola. Nagađanja sugeriraju da je Daja, motiviran svojom karijerom i tržišnim prilikama, prešao s islama na pravoslavlje, samo da bi se 2004. vratio na svoje izvorno ime, Amir. Ta mu je odluka priskrbila nadimak “prodao vjeru za večeru”, iako je odabrao ostati škrt na riječima o cijeloj kušnji.
Rođen i odrastao u Kozarskoj Dubici, u Bosni, Nino je tamo stekao obrazovanje prije nego što se konačno preselio u Kruševac, u Srbiji. Uz njega je bio i njegov mlađi brat Dejan koji je odigrao značajnu ulogu u Ninovom radosnom odrastanju ispunjenom ljubavlju i brigom. Unatoč tome što nije imao mnogo prijatelja iz djetinjstva, Nino je bio selektivan u odabiru onih koje je imao. Prisutnost njegova brata, rođenog kad je Nino imao devet godina, ostavila je trajan utjecaj na njegove godine odrastanja. Nino je razvio snažnu privrženost majci, zbog čega je svako razdvajanje bilo izazovno iskustvo. Naime, kada je krenuo u osnovnu školu, majka ga je pratila u razred kako bi ublažila nevoljkost rastanka od nje, prenosi Biografija.
Ninu je prva kći Amela rodila prije nego što je ušao u brak. Nakon toga Nino je sklopio dva braka i dobio još dvije kćeri, Sandru i Tamaru. Točni motivi njegovog prijelaza s islama na pravoslavlje, kao i odluka da promijeni ime iz Amir u Nikola, ostali su pomalo nejasni. Međutim, uvriježeno je mišljenje da je njegova naklonost prema prvoj ženi, koja je prakticirala pravoslavnu vjeru, odigrala značajnu ulogu u tim izborima. Nema sumnje da su na njegovu karijeru duboko utjecali njegov ljubavni život i obitelj. Albumi koje je izdavao često su odražavali izazove s kojima se suočavao u svojim romantičnim vezama.
Nastavljajući glazbenu ostavštinu svog oca, Sandra Rešić, Ninina kći iz prethodnog braka, krenula je na samostalan put u svijet pjevanja. Svojim prisustvom u uglednom glazbenom showu “Zvezde Granda” uspjela je ostvariti zapažene uspjehe, ne jednom, već tri puta krasivši scenu. Sandra Rešić je u intervjuu za Premier Weekend Special otkrila kako je na pitanje voli li ga iskreno odgovorila s “ne”. Kako je uopće mogla voljeti nekoga koga uopće nije poznavala? Sandra je također izrazila svoju frustraciju prema njemu, ne samo zbog njegove nevjere i konzumiranja alkohola, već i zbog toga što je nju i Cicu ostavio u sobi bez grijanja. Spomenula je da postoje neodgovorena pitanja za koja bi voljela da mu ima priliku postaviti.
“Zašto si čekao da navršiš deset godina da se javiš? Postoji nešto što nikad prije nisam spomenuo, nešto što sam otkrio kasnije. To je priča koja kruži godinama. Kad je bio istaknuta slavna osoba, njegovi menadžeri su mu savjetovali da porekne da je imao bilo koju obitelj i da njegovo dvoje djece drži u tajnosti.Ovu informaciju prenijeli su mi pojedinci koji su u tom periodu bili u njegovom društvu. Sandra se osvrnula na desetljeće dugog poznanstva.
Tijekom izazovnih vremena trudio se doći do nas. Međutim, njegova su se financijska sredstva smanjila jer je dao prednost drugim troškovima ispred naše dobrobiti. Boreći se s ovisnošću o alkoholu, više je puta tražio liječenje, no nažalost, pokazalo se neučinkovitim. Pijući dvije litre votke dnevno, zadržao je prigušeno i mirno držanje. Iako ga ne bih označio kao zanemarenog oca, on jednostavno nije bio u stanju ispuniti svoje očinske odgovornosti. Nadalje, pružila je uvid u događaje koji su se odvijali njegovog posljednjeg dana. Dok je cvrčalo ulje ispunjavalo zrak, okupljali smo se okolo slušajući zanosne melodije Vide Pavlović i Verice Šerifović.
Vrijeme kao da je stalo dok smo jeli šnicle, uživajući u svakom zalogaju. Satima je svirala glazba koja je pratila naš obrok. Dok je on uživao u votki, ja sam se odlučila za vodu. U tom trenutku me je pitao trebam li nešto, a ja sam odbila. Nisam ni znao da će samo dva dana kasnije njegov menadžer objaviti srceparajuću vijest o njegovoj smrti. Moj otac možda nije bio najbolji za moju majku i mene, ali vjerujem da je učinio najbolje što je mogao. Bio je, na svoj način, dobar čovjek. Ne mogu reći da mi sada nešto nedostaje, ali on je uvijek bio tu za druge, davao sve što je imao. Njegov peterosoban stan na Banovom brdu bio je mjesto okupljanja šestorice ljudi, od kojih je svakom bio povjeren ključ. Mi nismo bili među njima.
2. ožujka 1996. godine ušao je u drugi brak. Ušao je u brak sa svojom djevojkom Sarom, za koju je vjerovao da će donijeti pozitivnu transformaciju i poboljšanje u svakom aspektu njegova života. Sara se pokazala kao neprocjenjiv oslonac, kako osobno tako i poslovno. Zajedno su u svoj život dočekali kćer Tamaru. Nino je preminuo 18. listopada 2007. godine u krugu bolnice u Bijeljini, koja se nalazi u Republici Srpskoj. Uzrok njegove smrti pripisivao se pankreatitisu, stanju izazvanom njegovom borbom s alkoholizmom. Njegovo posljednje počivalište je u rodnoj Kozarskoj Dubici. Komemorativni spomenik, koji je velikodušno podigao Ninin ujak, uzdiže se na mjesnom groblju. Ukrašena mikrofonom koji simbolizira pjevačev slavni život i karijeru.
Odani obožavatelji odali su počast svom voljenom umjetniku ostavljajući mramornu zvijezdu s njegovim imenom na njegovom grobu, popraćenu srdačnom porukom ispisanom na naslovnici staklene knjige. U sutonu svoje egzistencije, Nino je posljednje dane posvetio stvaranju novog albuma uz svog provjerenog menadžera i dragog prijatelja Nermina Ademovića. Ninova prerana smrt u 43. godini života sve je iznenadila. U početku su njegovi prijatelji pretpostavili da je njegova nelagoda samo posljedica obične prehlade. Unatoč njihovom inzistiranju, Nino je odlučno odbijao potražiti liječničku pomoć. Tek kada mu se stanje pogoršalo, hitno su ga prevezli u bolnicu, no tragično je preminuo samo nekoliko sati kasnije. Vijest o njegovoj smrti prenijeli su njegovi najmiliji i poznanici, što je potaknulo Nininog strica iz Zagreba da, držeći se običaja svoje vjere, donese odluku da se islamska dženaza održi u Kozarskoj Dubici.
