Vjerovatno ste u brojnim američkim filmovima vidjeli scene beskućnika koji spavaju na ulici i stvaraju uznemirenje javnosti, često zbog svog zapuštenog izgleda. Međutim, postavlja se pitanje koliki je zapravo broj beskućnika u ovoj regiji? U narednom dijelu ovog članka bavit ćemo se ovom temom ali na području Srbije.
Nekada odgovoran za financijsko upravljanje mrežom srpskih trgovina, okolnosti ove osobe drastično su se promijenile, gurnuvši ga u siromaštvo i prisilivši ga da bez predaha podnosi život na ulici. Potječe iz dobro uspostavljene obitelji u Beogradu, njegova supruga i kćeri i dalje žive u stanu svojih predaka koji se nalazi u užurbanom središtu grada. Propast tvrtke kojoj je posvetio svoje napore, zajedno s kasnijom nezaposlenošću, djelovao je kao okidač za lanac nesretnih događaja koji su uključivali depresiju, ovisnost o alkoholu i slučajeve obiteljskog zlostavljanja.
Supruga i kćeri došle su do točke u kojoj više ne žele njegovo društvo. Tijekom zajedničkih borbi pružali su svoju pomoć na najučinkovitiji način koji im je bio dostupan. Tek nakon što je ispraznio stan, napokon su doživjeli olakšanje. Nažalost, to je rezultiralo i njegovim beskućništvom. Unatoč tome što je od poznanika dobivao prilike za zaposlenje i što je ozbiljno pokušavao zadržati stalni posao, nije bio u stanju održati posao. Otvoreno priznaje da njegov radni staž nikada nije premašio samo petnaest dana, što ga je naposljetku vratilo u njegov prethodni život kao beskućnik.
Tijekom toplijih mjeseci utjehu traži drijemajući na klupama u parkovima, u hodnicima i na ulazima zgrada. No, kad dođe zima i temperatura padne ispod nule, utočište traži u privremenom skloništu za beskućnike na Autokomandi. Čak je i sinoć potražio predah unutar njegovih zidina. Sklonište mu je pružilo topli obrok, utješni napitak, svježu odjeću i priliku da se osvježi. Unatoč tome, kako jutarnje sunce izlazi, ono služi kao jasan podsjetnik na njegovu stvarnost i nemilosrdnu prirodu života na ulici. Umjesto razmišljanja kako provesti dan, njegov je um zaokupljen onim što ga čeka nakon što padne noć i gdje će naći sklonište. Bilo bi pogrešno pretpostaviti da beskućništvo pogađa samo one koji su osiromašeni i nemaju obrazovanje.
Unutar zajednice beskućnika postoje pojedinci koji posjeduju visokoškolsko obrazovanje, prethodno su imali cijenjene karijere i nekoć su imali vlastite obitelji. No, nesretan slijed događaja natjerao ih je na put beskućništva. Iako se može činiti da su dobrovoljno prigrlili ovakav način života, stvarnost je mnogo zamršenija. Njihove izazovne okolnosti rezultat su mnoštva čimbenika, uključujući opadanje fizičkog ili mentalnog blagostanja, zlouporabu tvari i napete obiteljske veze, često pogoršane slučajevima obiteljskog zlostavljanja. Govoreći o složenoj problematici beskućništva, Nikola Prica, tajnik Crvenog križa Beograda, priznao je kako ne postoji jedinstveni uzrok da se pojedinci nađu bez doma. Ova nesretna okolnost često proizlazi iz napete obiteljske dinamike koja je posljedica obiteljskog nasilja, zlouporabe opojnih sredstava ili ovisnosti o alkoholu. Ovi pojedinci zahtijevaju više od samog mjesta za spavanje; potrebna im je i psihološka pomoć. Privremeno prihvatilište na Autokomandi, zajednički rad Crvenog krsta Beograda i Sekretarijata za socijalnu zaštitu, ima za cilj da pruži ovu podršku. Otvoreno 20. studenog s 40 kreveta, sklonište nikad nije moralo nikoga odbijati zbog nedostatka mjesta. Najveći broj korisnika u jednom danu bio je 37. Važno je napomenuti da iako noćenje nudi sigurno utočište, ne postoji način da se pojedince natjera da potraže terapiju kod psihoterapeuta.
Problem beskućnika bez osobnih dokumenata, kao što su osobne iskaznice ili zdravstvene iskaznice, stalan je problem koji ističu nevladine organizacije. Gruba procjena na temelju promatranja u smještaju na Autokomandi govori da oko 25-30 posto onih koji traže pomoć ne posjeduje nikakvu dokumentaciju, dok ih većina ima. Otvaranje mogućnosti pojedincima da pribave potrebnu dokumentaciju značajan je napredak. Unatoč tome što mnogi nemaju stalno mjesto prebivališta, sada imaju priliku podnijeti zahtjev kod nadležnih centara za socijalni rad. Iako postupak prijave može biti složen, doista je izvedivo pribaviti potrebne dokumente. Nakon podnošenja zahtjeva centru za socijalni rad, policija prije izdavanja osobne iskaznice provodi temeljit pregled. Iako ovaj postupak možda nije svrsishodan, postoji održivo rješenje, potvrđuje izvor. Republički zavod za statistiku odgovoran je za vođenje točne evidencije beskućnika. Trenutno su u procesu analize podataka iz popisa stanovništva iz 2022. koji će dati točan broj beskućnika u Srbiji i bit će dostupni u prvim mjesecima sljedeće godine.
Prema podacima popisa stanovništva iz 2011. godine, u Srbiji živi 18.287 stanovnika koji trenutno žive u nestandardnim životnim uvjetima. Ti se ljudi snalaze u improviziranim stanovima, uključujući šupe, kolibe, prikolice, podrume, napuštena kola i nehigijenska naselja. Ulice stanuju otprilike 2,4 posto onih koji nemaju stalno prebivalište. Uobičajeno je pogrešno mišljenje da je beskućništvo isključivo povezano sa siromaštvom i ograničenim obrazovanjem. Međutim, unutar ove demografske skupine, također postoje pojedinci intelektualne snage koji su nažalost upali u ovu nevolju kao rezultat niza nesretnih okolnosti. Većina onih koji doživljavaju beskućništvo su muškarci u dobi od 45 godina i više. Dok neki možda pate od zdravstvenih problema, valja napomenuti da u njihovim redovima ima i fizički sposobnih pojedinaca.
Susresti mlade ljude od dvadeset do trideset godina koji traže privremeni utočište na Autokomandi prava je rijetkost. U protekloj godini utočište su potražile tri osobe ove dobi, od kojih se dvije bore s ovisnošću o heroinu i aktivno se liječe. Treća osoba djelovala je kao katalizator zategnutih obiteljskih odnosa, što je u konačnici rezultiralo njihovim nesretnim stanjem beskućništva. Unutar populacije pojedinaca koji doživljavaju beskućništvo, postoji skupina pojedinaca koji trpe loše zdravstveno stanje dulje vrijeme. Suprotno tome, postoje i pojedinci koji posjeduju tjelesno blagostanje i sposobnost da se uključe u rad. Međutim, ovi radno sposobni pojedinci nailaze na značajne prepreke kada pokušavaju prevladati svoje beskućništvo. Upravo je to razlog naše prisutnosti ovdje – da pružimo našu pomoć. Naš cilj je pružiti im utočište i uključiti se u smislene dijaloge koji bi u konačnici mogli otvoriti put prema otkrivanju dugotrajnih rješenja”, zaključio je Prica.
