Dragan Stojković, bosanskohercegovački kompozitor i ujedno član žirija u “Zvezdama Granda”, muči muku jer mu veoma često navire sjećanje na prijatelja i kolegu iz popularnog natjecanja, duboko žaleći što nije mogao prisustvovati na posljednjem ispraćaju slavnog pjevača.
Od preranog odlaska Šabana Šaulića, neka počiva u miru, u mom životu je nastala praznina. Budući da sam iz iste generacije, ne mogu a da ne osjetim čežnju. Nešto nedostaje, nešto u čemu nalazim utjehu. Promatranje mlađih generacija, i pohvala i kritika, donosi mi osjećaj ispunjenja. Razlog moje sklonosti kritici je ukorijenjen u mojim vlastitim iskustvima kao glazbenika. Tijekom svoje karijere suočavao sam se s brojnim kritikama koje su imale značajnu ulogu u mom rastu. Oni koji posjeduju mudrost shvatit će bit mojih riječi. Svaka kritika, a posebno ona konstruktivna, služi kao vrijedna lekcija.
Čovjek se istinski razvija kroz kritiku. Onaj tko nikada nije bio podvrgnut kritici, ne vrijedi – kazao je bh. pojedinac. Stvarnost da Šabana Šaulića, kralja narodne glazbe, više nema među živima, mnogi se teško mire. Svako toliko to spomenem. I u ovom trenutku, dok govorim o njemu, knedla mi se stvara u grlu. Duboko me žalosti što zbog srčanog oboljenja nisam mogao prisustvovati njegovom sprovod. “Bio sam u Konjicu i neočekivano sam se onesvijestio. Zaista je žalosno što je potreban gubitak nekoga bliskog, nekoga koga doista mogu zvati svojim, da bih u potpunosti shvatio njihovu golemu vrijednost. Ni u smrti nitko mu se ne može približiti, ni na kilometar ni metar, po pjevačkom umijeću i glasu, kao i karakteru. Najbolje od najboljih je uzeo Bog, ostavljajući nas obične smrtnike bez kontinuiranog užitka njegovog izvanrednog glasa” – kako se ranije izrazio Bosanac.
Šaban Šaulić i njegov klavijaturist Mirsad Kerić tragično su preminuli 17. veljače 2019. godine nakon nastupa u Njemačkoj prethodne večeri. Ujutro u 6:50 spasilačke ekipe dobile su obavijest o nesreći. Cesta je ponovno postala prohodna do 9.30 sati, a vatrogasci su dva sata izvlačili četiri ozlijeđene osobe iz olupine automobila. Naknadno je otkriveno da je Alsin Levent upravljao Mazdom 6 na cesti A2 bez važeće vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola kada je izazvao tešku nesreću. Istraga je pokazala da se Levent kretao nevjerojatnom brzinom od 160 km/h na području gdje je ograničenje brzine samo 80 km/h.
Rijetka je pojava naići na tako neobičnog pojedinca kao što je Šaban. Odrastajući u siromaštvu uz svoju stariju sestru, njihovo djetinjstvo nije bilo lako. Otac im je za život zarađivao od prodaje srećki, dok je majka radila kao prodavačica igračaka. Tijekom njegovih ranih godina, Šabanova sestra je preuzela odgovornost da se brine o njemu. U to se vrijeme počeo pojavljivati njegov izvanredan talent za nogomet, što je mnoge navelo da mu predviđaju obećavajuću budućnost u sportu.
Sve je počelo kada ga je ujak pozvao da pokaže svoj pjevački talent u lokalnoj konobi. Time je započeo njegov put, nastupajući po raznim barovima sve dok nije privukao pažnju Veroljuba Jovanovića, cijenjenog prvog violinista orkestra Budimira-Buce Jovanovića. Od tog trenutka njegova profesionalna karijera je uzletjela. Sa suprugom Gordanom Šaban ima troje djece – dvije kćeri Ildu i Sanelu i sina Mihajla. Unatoč Šabanovom početnom negodovanju, Ilda je odlučila krenuti sličnim putem i stekla veliku slavu kao pjevačica. Do 2002. godine nosio je periku, no onda je odlučio promijeniti izgled i krenuti iznova. Uz mnoštvo trijumfa, bilo je i slučajeva dubokih nedaća s kojima se susretao tijekom svog profesionalnog puta. Najmučniji incident odigrao se u Beču, gdje je postao žrtva žestokog napada grupe mladih. Da nije odmah stigao u bolnicu, život bi mu bio tragično prekinut. Narodne pjesme “Dođite da ostarimo zajedno” i “Dva bijela galeba” naširoko se smatraju oličenjem izvrsnosti u svom žanru.
