Aleksandra Prijović večeras bi trebala oboriti rekord nakon petog uzastopnog nastupa u zagrebačkoj Areni. Pjevačica iza sebe ima već četiri koncerta u punoj dvorani, a evidentno je da se ističe kao vodeća mlada zvijezda u regiji, prenosi Index.hr. Prijović je u Belom Manastiru odrasla majka Borka, a karijeru je započela kao tinejdžerka u televizijskom programu Zvezde granda.
Aleksandra Prijović je popularna srpska pevačica koja se proslavila kroz takmičenje “Zvezde Granda.” Zahvaljujući svom talentu, emotivnom glasu i šarmu, brzo je stekla veliku bazu obožavalaca. Njene pesme, kao što su “Bogataši” i “Totalna anestezija,” postale su veliki hitovi u regionu. Aleksandra je prepoznatljiva po modernom pop-folk zvuku i izraženoj scenskoj prisutnosti, što je čini jednom od najtraženijih pevačica svoje generacije.
Na jednom od svojih koncerata ispričala je kako joj je djetinjstvo bilo izazovno jer joj je majka ostala bez posla dok ju je vodila na audicije u Srbiju. Spomenula je da su dobili pomoć od tete koja živi u Njemačkoj. Tako se Aleksandra pojavila tijekom srednjoškolskih godina u Belom Manastiru.
BONUS TEKST
Ljudsko tijelo sadrži više od 200 kostiju, nekoliko trilijuna mikroba i do 37 bilijuna stanica. Prema izvješćima Business Insidera, nakon smrti, tijelo prolazi kroz postupni proces raspadanja, pri čemu su određenim organima potrebne godine da se potpuno raspadnu. Mikrobi se počinju širiti tijelom između drugog i četvrtog dana nakon smrti.
- Ovi mikroorganizmi stvaraju štetne plinove poput amonijaka i sumporovodika, koji dovode do nadutosti i neugodnog tjelesnog mirisa. Zbog nedovoljne opskrbe kisikom počinju otkazivati organi koji ga najviše trebaju, uključujući i mozak. Budući da se sastoji od 70 posto vode, stanice mozga otpuštaju ovu vodu kada potroše kisik i počnu propadati. Ovaj fenomen objašnjava prisutnost vode na dnu lijesa nedugo nakon što je osoba umrla.
Nekoliko sati nakon smrti, proces počinje unutar crijeva. Točnije, kako imunološki sustav slabi i više ne može upravljati trilijunima željnih mikroba koji obično pomažu u probavi hrane, ti se mikrobi počinju oslobađati. Potječu iz donjeg dijela crijeva, prodiru u tkivo i za nekoliko sati dolaze do jetre i žučnog mjehura u kojima se nalazi žuto-zelena žuč zadužena za razgradnju masnoća unesenih tijekom života. Nakon što mikrobi progutaju te organe, žuč počinje prodirati u tijelo, dajući vlastitu nijansu.
- U roku od 3 do 4 mjeseca, žuta nijansa se transformira u smeđe-crnu nijansu kako se krvne žile kolabiraju i željezo u njima počinje oksidirati. Otprilike u tom istom razdoblju, molekularne strukture koje vežu stanice počinju se raspadati, dovodeći tkivo do pretvaranja u vodenastu kašu. Nakon nešto više od godinu dana, pamučna odjeća na pokojniku propada jer kisele tjelesne tekućine i toksini razgrađuju tkaninu, što dovodi do njenog raspadanja.
Na kraju, dolazi do točke u kojoj značajne promjene prestaju; međutim, nakon desetljeća, u uvjetima obilježenim dovoljnom vlagom i niskom razinom kisika, započinje kemijska reakcija koja pretvara masnoću s bedara i stražnjice u tvar nalik sapunu—ta se tvar naziva mrtvim ili grobnim voskom. Nasuprot tome, u okruženjima s ograničenom vlagom, može doći do mumifikacije—štoviše, tijelo preminule osobe može prirodno postati mumija.
- Kako voda postupno isparava kroz nježnu kožu ušiju, nosa i kapaka, to rezultira njihovim isušivanjem i tamnjenjem – taj proces predstavlja mumifikaciju. Otprilike 50 godina nakon smrti, tkiva preminule osobe postupno nestaju, ostavljajući za sobom mumificiranu kožu i tetive. Tijekom sljedeća tri desetljeća, ti će se ostaci također razgraditi, što će rezultirati time da će u lijesu nakon punih 80 godina ostati samo kosti.
Do stote obljetnice smrti, kolagen u kostima znatno se smanjuje, što dovodi do pucanja i propadanja. Iz tog procesa nastaje krhka mineralna tvar koja se u konačnoj fazi razgradnje pretvara u prašinu. Zanimljivo, jedan dio tijela traje neograničeno dugo: zubi, koji su otporni na kvarenje. Dakle, unutar kovčega mogu ostati samo najlonske niti od odjeće, koje se također ne raspadaju, a možda i pogrebni vosak.
