Svekar Milane Ruškuc puna je dva desetljeća vjerno uplaćivao mjesečne uplate udruzi građana Humanitas, čvrsto vjerujući da osigurava dostojanstven pokop. No, nakon njegove smrti, njegova je obitelj otkrila istinu – bili su žrtve prijevare. Protiv “Humanitasa” su podignute optužbe za prijevaru, a dotična udruga građana odlučila je šutjeti.

  • U središtu Udruge građana Humanitas je njihova predanost osiguravanju dostojanstvenih ukopa. Zanimljivo, na njihovoj web stranici istaknuti su kontakt podaci Konkordije 021, pogrebnog poduzeća koje svoje usluge naplaćuje sredstvima PIO-a. Prema riječima Milane Ruškuc, postoji percepcija obmane u uvjerenju da pojedinci koji plaćaju članarinu ovoj udruzi pretpostavljaju da će im nakon smrti biti organizirani svi pogrebni poslovi.

Milana izražava nezadovoljstvo lažnim obećanjem da će sve biti pokriveno i da neće biti troškova za obitelj kada se brine za nekoga s 80 godina. No, ubrzo su shvatili da i dalje snose sve uobičajene troškove. Tek se kasnije otkrilo da je novac uzet iz PIO fonda u Lisju, a da su tamo sve sredili, račun za sahranu bio bi dodatnih 13.000 dinara. Na kraju su Milana, njena majka, tetka i baka morale da plate ukupno 75.321 dinar.

  • Važno je napomenuti da to nije platio Deka, već obitelj sama. Prema riječima odvjetnika Vladimira Beljanskog, postoji mogućnost da članovi udruge Humanitas budu dovedeni u zabludu zbog nedorečenosti ugovora. Prema riječima Beljanskog, ugovoru nedostaju jasnoće u pogledu obveza i prava obiju strana, što dovodi do mogućih nesporazuma.

Umirovljenici koji se učlane u ovu udrugu možda pogrešno vjeruju da će dobiti pogrebne aranžmane, ali u stvarnosti udruga to obećanje ne ispunjava u slučaju smrti. Zbog znatno viših troškova privatnih pogrebnih usluga, obitelj Ruškuc na kraju je platila oko 50.000 više za pogreb, a teret je bio još veći zbog činjenice da je Milanin svekar vjerovao da se on dovoljno financijski pripremio za svoju doviđenja.

BONUS TEKST:

NEKLIKO ZANIMLJIVOSTI U NASTAVKU…

Čin dostojanstvenog oproštaja od preminule osobe i iskazivanje konačnog poštovanja poznat je kao sprovod. Ova obredna praksa može se razlikovati ovisno o kulturnim, vjerskim i običajima. Pogrebi obično obuhvaćaju nekoliko bitnih komponenti koje vrijedi istaknuti. Pogrebna služba, koja se obično obavlja unutar svetog prostora kao što je crkva, džamija ili sinagoga, svečana je ceremonija koja obuhvaća različite elemente sjećanja.
Molitve, pjesme, govori i druga iskrena počast često su uključeni u službu u čast preminulih osoba. Sprovod je ceremonijalno putovanje koje prati prijevoz tijela preminulog pojedinca do posljednjeg počivališta, bilo da se radi o groblju ili drugom određenom mjestu. Obično se ova svečana procesija odvija ili automobilom ili na lijesovima izrađenim po narudžbi. Tijelo preminulog pojedinca može biti pokopano ili kremirano, ovisno o osobnim preferencijama ili tradiciji zajednice.
Nakon toga, postoje opcije za tradicionalni ukop ili polaganje pepela u urnu. Komemoracija je prigoda na kojoj se okupljaju najmiliji, rodbina i poznanici nakon pogrebne ceremonije. Pruža priliku za prisjećanje na preminule i utjehu ožalošćenoj obitelji. Iskustvo žalosti obično uključuje fazu tugovanja koja se javlja nakon sprovoda. Tijekom tog vremena, voljeni ljudi i poznanici sudjeluju u putu prihvaćanja gubitka.
Tijekom sprovoda često se promatraju različite kulturne prakse, uključujući nošenje crne odjeće ili specifičnih simbola žalosti. Osim toga, uobičajeno je ponuditi hranu onima koji su prisustvovali sprovodu kao sredstvo pružanja utjehe i podrške. Ključno je priznati da sprovode prate jedinstveni običaji i rituali u svakoj kulturi i religiji. Ove prakse imaju duboko simboličko značenje i funkcioniraju kao način odavanja počasti preminulima i pružanja utjehe njihovim voljenima i zajednici.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here