U današnjem svijetu gdje se sve vrti oko trke za novcem i uspjehom, čudno je kad neko u starijoj dobi postane slavan. To nije baš često i obično se desi da ljudi u mladosti dostignu svoj vrhunac. Danas donosimo životnu priču glumca koji se tek nakon šest i po decenija života proslavio!
Imajući nekonvencionalan put, prvu zapaženu ulogu ostvario je sa 65 godina, a ne može se baš pohvaliti da je doživio 90. godinu. Brojni glumci postižu ogromnu slavu rano u svojoj karijeri, vrstu ozloglašenosti koja često traje cijeli život.
Dok se neki desetljećima muče kako bi to postigli, drugi su uspjeli postići značajan uspjeh u godinama nakon odlaska u mirovinu. To vrijedi i za crnogorsku legendu Dragu Malovića, koji je preminuo u samoći i tami. U cijeloj bivšoj Jugoslaviji Malović je postala poznata po seriji Đekna nije mirla, a kada će, ne zna se.
S gotovo 40 godina posvećenih kazalištu, preuzimao je manje uloge i razne filmske nastupe. Kada je pozornicu, koja mu je odredila život, odlučio zamijeniti mirovinom, poziv mu je stigao od cijenjenog crnogorskog redatelja Živka Nikolića.
U 65. godini života ostvario je prvu značajniju ulogu u ulozi glasovitog Radosava. Ova me serija katapultirala u slavu i izvukla iz mraka. Serija koju je kreirao pokojni Živko Nikolić, izvanredan kazališni i televizijski redatelj, odražavala je njegovo duboko razumijevanje crnogorskog mentaliteta.
Po završetku, Živko je rekao da je to najbolje djelo koje je ikada napravio, kako je rekao ovaj poznati glumac. Cijelo područje Jugoslavije zanimalo je otkud naslov “Još Đekna nije umrla, a kad će, ne znamo”. Tko je zapravo bila Đekna? Žekna je naziv za žene.
- U Crnoj Gori postoje i imena poput Jokna i Mikna. No, nakon smrti Josipa Broza Tita, promjene koje su se počele odvijati promatrane su kao: “Jugoslavija se još nije raspala, a kad će se, nismo sigurni.”
Posebno se pamti trenutak iz serije u kojem Radosav izjavljuje: “Ko hoće sa mnom neka ide za mnom”. Svi su išli za njima, neki brže od drugih, jedan po jedan, ispričao je Malović. S fragmentima iz Đekne proputovao sam cijelu bivšu Jugoslaviju, prošavši gore-dolje, pa i pola Europe.
Naišao sam na topao prijem gdje god sam došao. Svi su me zvali samo Radosave, nikad Drago. Dvorane su bile ispunjene do posljednjeg mjesta. Gostovao sam uz guslače, mađioničare, narodne pjevače, pjesnike i književnike. I na svakoj lokaciji čekali su samo Radosava, naglasio je glumac.
- Posljednji javni nastup imao je 2006. godine u Mostaru, gdje je nastupio u predstavi “Višnjik” Kraljevskog kazališta Zetski dom s Cetinja. Tada je još uvijek glumio u dobi od preko 80 godina.
Unatoč nastavku glumačke karijere do poznih godina, Drago Malović je zadnju fazu života proveo uglavnom zanemaren. Preminuo je u 90. godini života, a do smrti zaboravili su ga svi zvaničnici u Crnoj Gori, pa je boravio u staračkom domu u Risnu.
Preminuo je u 90. godini života, a budući da je imao dugovječne roditelje, molio se svecima da ga poštede njihove starosti. Moj otac je navršio sto dvije godine, a drugi mi predlažu da ciljam na sto pet. Nadam se da Sveti Vasilije Ostroški i svi sveci neće doživjeti toliku starost. Nema potrebe; sam bez žene, nalazio bih mir u jutarnjem zatvaranju očiju.
Dok mi je obitelj zdrava i dobro, bio bih zadovoljan, rekao je za Fokuspress Malović, koji je preminuo u Podgorici 2014. godine. Malovićeva životna priča vrti se oko Radosava, bez kojeg, kako priznaje, ne može.
- “Bogami, moj Draško se često ponaša kao Radosav”, primijetila je Kosa, Malovićeva supruga, koja je svoj život posvetila domaćici, dok je njen suprug zarađivao za život na “daskama koje život znače”.
“Crna Gora je imala Radosava, kao što je Bosna i Hercegovina imala Momu i Uzeira, Rejhana Demirdžića, Rudija Alvađa, koji su svi bili poznati u cijeloj Jugoslaviji. Znaš Koso, u Sarajevu su bila dva solitera koja su se zvala “Momo i Uzeir”. Imao sam privilegiju tumačiti lik koji će se vječno smatrati zaštitnikom Crnogoraca”, odgovorio je Drago supruzi.
Prvi put se susreo s Kosom Vukotić 1949. u Nikšiću. ‘Slučajno’ sam je sreo na korzu. Dobacila mi je duži pogled, a ja sam se nasmiješio. Od tog trenutka smo počeli da se viđamo i dopisujemo preko zajedničkih prijatelja. Bila je zaista prelijepa”, priča Malović.
“Nakon četiri godine udvaranja vjenčali smo se 1953. godine. Kumovao mi je pokojni Veljko Mandić.” Drago priznaje svoju duboku ljubav prema Kosi. “Cijenili smo jedno drugo. Imam jednog sina i dvije kćeri, kao i mnogo unučadi, svi me ispunjavaju ponosom. Samo mjesec dana prije zlatne godišnjice braka, planirali su proslavu.
- “Dogovorili smo se da ćemo obilježiti zlatno vjenčanje neposredno prije njezine smrti. Očekivali smo njezinu prisutnost, ali sudbina je imala druge planove… Preminula je 7. veljače 2003. godine.”
Drago je nakon Kosine smrti odlučio pustiti bradu. Napominje da je, zbog zahtjeva djece, na kraju ju je morao skratiti. Prema riječima Lilje, Dragine kćeri, on je bio dobrog zdravlja, ali su ga sustigle posljedice starosti te je i dalje tugovao za majkom koja je preminula prije 11 godina.
Dok mediji povremeno pišu kako je preminuo sam u kući, Lilja tvrdi da je njezin otac bio obavijen ljubavlju. O tome je svojedobno govorio i sam Drago: Drago Malović, ugledni crnogorski glumac i doživotni član Crnogorskog narodnog pozorišta, te član Udruženja dramskih umjetnika Crne Gore, preminuo je 12. svibnja u Podgorici u 90. godini života.
Napomenuo je da je čuo glasine kruži Facebookom i navodi da novine pišu da živi u kući u “Risnom”. Ipak, pojasnio je da zapravo uživa u poznim godinama u svom stanu u Podgorici, gdje je okružen sinom, dvije kćeri, unucima i praunucima, piše Blic.
