Svi smo se susreli sa pričama u pravom životu gdje jedna osoba ostavi drugu i onda uđe u vezu sa bratom, sestrom ili čak rođakom tog bivšeg partnera. Međutim, ima slučajeva gdje se to desi da bi stupili u brak sa roditeljem bivšeg partnera. Danas otkrivamo jedan takav slučaj.
Predstavljamo vam otkriće čovjeka čiji je otac bio razlog zašto je njegova supruga otišla. Evo što pravna perspektiva podrazumijeva u vezi s ovom situacijom. Gotovo 30 godina uživala sam u ispunjenom braku sa svojim suprugom i sada smo ponosni roditelji dvoje odrasle djece.
Moj otac je veći dio mog života proveo živeći i radeći u inozemstvu, a očekivalo se da će se nakon umirovljenja vratiti u domovinu. Kao udovac, među nama je bilo zabrinutosti da bi se mogao ponovno oženiti ženom koja je jedino zainteresirana za naslijeđivanje njegove mirovine, a ne za istinsku brigu za njega.
Međutim, niko od nas nije mogao naslutiti šta će se dogoditi nakon njegovog povratka u zemlju, kako prenosi Telegraf M.M. iz okoline Niša. Prema njegovim riječima, njegov otac je uzdržavao obitelj raznim poslovima u inozemstvu, primao je mirovinu, imao je dvije afere, ali nikada nije ušao u brak.
- Pojavila se zabrinutost da bi se na tom mjestu mogao oženiti mladom ženom koja bi ga zanemarila i koristila isključivo njegovu mirovinu. Iako priznajemo da je njegova mirovina privatno pitanje i osobni izbor, bilo nam je svejedno hoće li je ona na kraju zaslužiti.
No, dogodila se još pogubnija situacija. Supruga je pokrenula brakorazvodnu parnicu, rastali smo se i na kraju se udala za mog oca. Ovaj događaj slomio je cijelu našu obitelj, ostavivši nas u tuzi; poslije ništa nije bilo isto, a vjerujem da je moglo biti drugačije, M.M. podijelio sa “Telegrafom.
Prema njegovim riječima, to se dogodilo prije nekoliko godina, uz napomenu da je njegova supruga kasnije stekla uvjete da naslijedi mirovinu. Ostaje mi neizvjesno kako će ona reagirati nakon očeve smrti. Nakon što sam se preselio u drugi grad, ne posjećujem ih; naša se komunikacija vrti oko djece, ali osjećam se krajnje poraženo u ovom scenariju.
Iako moja financijska sredstva nisu jednaka očevim, svjestan sam da ona za vrijeme provedenog sa mnom nije htjela ništa, kako za sebe tako i za djecu. Prema riječima odvjetnika Andrije Markovića, brakovi koji su ugovoreni iz interesa pravno se priznaju valjanima ako su oba supružnika zadovoljna i nitko treći ne pokušava osporiti ili zatražiti razvod. Ideja braka iz interesa ili fiktivnog braka nije priznata zakonom.
Međutim, pitanje fiktivnih brakova može se ispitati kroz druge pravne okvire koji su bliže povezani s posljedicama povezanim s fiktivnim pravnim poslom. Kada se govori o braku iz interesa koji je sličan fiktivnom pravnom aranžmanu, misli se na zajednicu nastalu kada se budući supružnici namjerno slože vjenčati na obostranu korist.
Bez obzira na to, ova vrsta braka ostaje pravno valjana kao sporazumno izražavanje namjere, posebno u slučajevima kada niti jedna strana ne traži razvod ili ne želi da brak bude poništen, i kada treće strane nemaju osobni interes za osporavanje ili provođenje takvih radnji, prema Markoviću.
Prema riječima odvjetnice Marković, neki od razloga za sklapanje takvog braka su dobivanje stranog državljanstva, mogućnost nasljeđivanja ili primanja mirovine, osiguranje stabilnog načina života, posvajanje djece i druge pogodnosti koje zajednički život može ponuditi. Kada postoji interes za razvrgnućem takvog braka, obično su nasljednici ili državni službenici ti koji poduzimaju radnje, a oni snose odgovornost dokazati da je brak lažan.
Fiktivni brak, kao i svaki drugi pravni posao, pravna je stvar koja u idealnom slučaju ne bi trebala proizvoditi nikakve pravne posljedice. Međutim, dokazivanje takvog pravnog aranžmana može biti izazovno, osobito u situacijama u kojima partneri nemaju motivacije ili interesa osporiti brak na sudu.
- Kod nas samo sklapanje takvog braka ne predstavlja kazneno djelo. Teškoća u dokazivanju ovoga proizlazi iz činjenice da brak, za razliku od izvanbračne zajednice, ne zahtijeva nužno kontinuirano životno partnerstvo.
Posljedično, ako supružnici ne pokrenu pravni postupak za osporavanje braka, pravno zainteresirane strane — poput nasljednika — mogu pokrenuti postupak za ostvarivanje svojih nasljednih prava, iako je to neuobičajeno. Kako objašnjava Marković, odgovornost za dokazivanje je na pojedincu koji traži poništenje fiktivnog braka, a to su u pravilu nasljednici ili državni organi.
- Marković napominje da, za razliku od naše zemlje, kod drugih pojedini organi vlasti preuzimaju na sebe provjeru legitimnosti braka provjeravajući žive li parovi zajedno i nalaze li se njihovi osobni predmeti u istom stanu.
Osim našeg pravnog okvira, opće je poznato da službenici u određenim bogatijim zapadnim zemljama rutinski istražuju legitimnost brakova procjenjujući namjere partnera. To uključuje provjeru načina na koji su dobili svoje vjenčane dokumente, namjeravaju li doista dijeliti zajednički život, mogu li učinkovito komunicirati, imaju li zajedničko prebivalište u kojem se nalaze njihove osobne stvari i dubina njihovog međusobnog poznanstva.