U današnjem članku donosimo jednu neobičnu priču o jednom od naših omiljenih glumaca Miši Janketiću..
- Miša Janketić, poznat kao jedan od velikana domaće glumačke scene, nosio je u sebi teret prošlosti koju ni slava ni uspjeh nisu mogli izbrisati. Rođen u porodici koja je duboko pogođena ratnim tragedijama, odrastao je sa osjećajem gubitka i krivnje koji će ga pratiti tokom čitavog života. Njegovo djetinjstvo obilježeno je bolom, posebno nakon što su mu četnici 1944. godine ubili majku. Tada je ostao sam sa sestrom Milenom, sa kojom je dijelio posljednje majčine riječi – obećanje da će o njoj brinuti i štititi je.
Nakon majčine smrti, Miša i Milena su prebačeni u Pljevlja, kod porodice Đenisijević, gdje su pokušavali preživjeti u nemogućim uslovima, prepušteni sami sebi u vihoru rata. Kao dječak, Miša se suočavao s teškim izborima, često neshvatljivim za jedno dijete. Jedan od najsnažnijih i najtragičnijih trenutaka u njegovom životu dogodio se kada je, kako je kasnije sam priznao, „prodao“ svoju sestru za par žutih cipela. Taj događaj se duboko urezao u njegovu savjest i postao rana koja nikada nije zacijelila.
- U svom sjećanju, Miša opisuje kako se pojavila žena, Jevrejka iz Mađarske, koja mu je ponudila nove cipele – predmet žudnje za jednog dječaka u ratom poharanoj zemlji. Dok je on bio zaokupljen tom materijalnom sitnicom, žena je povela njegovu sestru. Tek kasnije je shvatio da ju je nepovratno izgubio. Milena je završila u Dobrunu kod Višegrada, gdje su je četnici u početku zarobili, ali ju je na kraju spasila žena iz tog sela, poklonivši je svom bratu, kasapinu Milivoju Miličeviću.
Milena nije mogla jasno izgovoriti ko je i odakle dolazi, ali je govorila nekoliko riječi koje su upućivale na njeno porijeklo. Iako je fizički spašena, njen život bio je ispunjen nesigurnošću, strahom i nedostatkom porodične topline. Kasnije, zahvaljujući naporima Miše, uspjeli su obnoviti kontakt i potvrditi porodične veze – čak je i sudija odmah prepoznao sličnost među njima. Ipak, ta veza nikada nije postala čvrsta niti potpuno emotivno ispunjena. Milena je nastavila život u Novom Sadu, formirala porodicu, a Miša je, iako je povremeno bio u kontaktu s njom, rijetko nalazio snage da je često viđa. Teret krivice bio je pretežak.
- U svim svojim kasnijim intervjuima i prisjećanjima, Miša je ovaj događaj nosio kao jedan od najtežih u svom životu. Bez obzira na izuzetnu karijeru i priznanja koja je stekao kao glumac, sjećanje na trenutak kada je, u svojoj dječjoj nevinosti i nesvjesnosti, izgubio sestru, ostalo je neizbrisivo. Često je govorio kako ga savjest nikada nije napustila, i kako ni slava ni pozorišne daske nisu uspjele da mu pruže potpuno olakšanje.
Priča o Miši Janketiću i njegovoj sestri Mileni duboko je ljudska, tragična i dirljiva. Ona ne govori samo o ratnim stradanjima, već o slabostima dječije psihe, o krivici koja nastaje iz neznanja, o ljubavi i odanosti koje se, i kad su narušene, nikada ne brišu. Takođe nas podsjeća na to da su najveći bolovi često oni koje nosimo u tišini, bez obzira na spoljašnji uspjeh.
- Mišin život bio je ispunjen glumačkim trijumfima, ali u njegovim očima zauvijek je ostao odraz jednog trenutka iz prošlosti – trenutka kada je, nenamjerno i neshvatajući razmjere svog postupka, izgubio sestru, a sa njom i dio sebe. To ga čini ne samo velikim umjetnikom, već i duboko ljudskim bićem čija priča svjedoči o snazi trauma, oprostu i vječnoj potrazi za iskupljenjem.
