Prošlo je dosta vremena od odlaska ikone narodne glazbe Šabana Šaulića, ali tuga oko njegove odsutnosti traje i dan danas. Brojni su kritičari sugerirali da bi moglo proći mnogo godina dok se ne pojavi usporedivi umjetnik.
- Goca, njegova supruga, ostaje usamljena, tvrdeći da ne treba nikoga pored sebe. Odlučna je u svom uvjerenju da niti jedan pojedinac nikada ne bi mogao ponoviti bit njezina supruga, uvjerenja kojeg se čvrsto drži. Prošle su četiri godine otkako je Šaban otišao, događaj koji je sve zaprepastio.
Odlazak tako talentiranog pjevača i dalje je teško shvatljiv, a tuga povezana s njegovim gubitkom i danas je izazov za mnoge. Više od 7.000 pojedinaca okupilo se kako bi odali počast Šabanu na njegovom grobu. Dolazak Šabanova izvanbračnog sina Roberta izazvao je značajan interes javnosti, skrećući široku pozornost na potencijalni sukob sa Šabanovom udovicom.
- Shvativši ga kao prijetnju, brzo je krenula u odlučnu akciju, prebacivši sva sredstva s njegovog računa na svoj. Goca je imala velike poteškoće zbog činjenice da je Šaban imao mnogo unaprijed zakazanih koncerata, a svi su bili unaprijed plaćeni.
Slijedom toga, ugovori su postali ništavi, što je rezultiralo potrebom iscrpljivanja raspoloživih sredstava. Poznavatelji njezinih prilika znaju da prima mirovinu veću od 5000 eura. Taj se iznos smatra nedostatnim za njezine potrebe, posebice kad se uzme u obzir da je njezin suprug u cijelosti financirao u Austriji.
BONUS TEKST
Jusuf Mujić veliki je konkurent za titulu najboljeg djeda na Balkanu, jer njegovi postupci prema unucima imaju moć da omekšaju i najtvrđa srca. Jusuf Mujić iz Tuzle pokazao je kvalitete časnih i čestitih ljudi, vraćajući vjeru u ljudskost. Zajedno sa suprugom preuzeo je odgovornost za troje unučadi.
- Nakon što je saznao da mu je snaha napustila sina, nije mogao prihvatiti mogućnost da djeca budu smještena u Centar za socijalni rad ili u drugu udomiteljsku obitelj. Zbog toga se obratio nadležnoj ustanovi, uzeo djecu za ruku i doveo ih svojoj kući. Uslijedila je pravna borba koja je trajala više od šest mjeseci, a kada je naposljetku dobio skrbništvo nad svojim unucima, nitko nije bio sretniji od Yusufa. No, tek tada je započela nova bitka, koja traje već šest godina.
Doživljaj tako značajnog nazadovanja teško je shvatiti, osobito kada izravno utječe na samog sebe. Svaki djed teži uspjehu svojih unuka. Prema vlastitom iskustvu, jedva sam osjetio borbu. Kad netko nešto duboko i strastveno želi, prepreke se čine nepremostivim. Bilo je slučajeva da su… tri osobe trebale biti uklonjene, kako priča djed Jusuf u intervjuu za RTV „Slon.
- U dobi od 68 godina izražava neizmjerni ponos njihovim razvojem i izvanrednim pojedincima koji postaju; istodobno priznaje da je bila potrebna značajna predanost i napor da se djeca usmjere na pravi put. “U trajanju od šest mjeseci, nastojao sam osigurati njihovu kontinuiranu prisutnost sa mnom. Najmlađi među njima imao je samo dvije godine i uhvatio sam se u koštac s idejom da ih smjestim u dom u blizini njihovih živih djedova i baka. Držao sam ih u naručju i prenio u svoju rezidenciju”, rekao je Yusuf.
Jusufova žena udovoljila je njihovom sinu, koji je iza sebe ostavio troje djece: Alena, Anesa i Amela. U nedostatku sredstava da svojim nasljednicima osigura temeljne životne uvjete, situacija je potaknula uključivanje Centra za socijalni rad. Zbog toga je odlučeno da će mala djeca ostati u Domu za djecu bez roditeljskog staranja, što je odluka koja je duboko utjecala na Yusufa.
- Iako je bio u sedmoj godini, odlučio je preuzeti kontrolu nad situacijom. Danas njegovo srce prepuno ponosa i topline. Nakon uspješno završenog programa udomiteljstva, Centar za socijalni rad darovao mu je unuke. Yusuf naglašava da, iako briga o djeci predstavlja veliki izazov, radost koju proizlaze iz njegovih unučadi je neuporediva, i izražava spremnost da se još jednom podvrgne tom iskustvu.
Najmlađi od braće i sestara, Amel, trenutno ide u treći razred osnovne škole, bavi se karateom i želi karijeru policajca. “Želim da u budućnosti postanem policajac, jer je to profesija posvećena borbi protiv kriminala i smatram se zakonom”, rekao je Amel Mujić. Anes, koji ima dvanaest godina, također se bavi karateom i želi postati trener. “Nemam želju za bilo kojim drugim zanimanjem.
- Moja jedina želja je postati trener”, kaže Anes, koji dalje napominje da češće razgovara s ocem nego s majkom, iako su takvi kontakti još uvijek prilično rijetki. “Imam njihove kontakt podatke; povremeno komuniciram s ocem, a on mi se ponekad javi za razgovor. Za razliku od toga, s majkom se rijetko čujem, javljam se samo kad ona ostavi poruku, što je dosta rijetko “, rekao je Anes. Kao najstariji među trojicom, Alen se ističe kao najuspješniji karatista. Posjeduje oko 50 medalja, a prije nekoliko dana upisao je još jednu zlatnu medalju na turniru održanom u Lukavcu.
S deset godina dobio je svoju inauguralnu nagradu, a svako sljedeće priznanje prvenstveno je posvetio vlastitim zaslugama. “Moj cilj je bio postići najvišu razinu izvrsnosti, njegovati bolju sliku o sebi i promijeniti način na koji me drugi doživljavaju”, kaže Allen. On je bio najupućeniji u okolnosti koje su se događale između roditelja, a sada brine da nitko od njih troje ne priđe djedu i baki jer su u poodmaklim godinama. Duboko su zahvalni onima koji su ih podržali u svakom nastojanju.
- U zamjenu za opsežne doprinose date u njihovo ime, cilj im je usaditi ponos tim pojedincima i marljivo rade na isticanju u svim područjima. “Za početak, trebali bismo se suzdržati od otpuštanja samo zbog njihove dobi, jer ja također pomažem u brizi o njihovoj mlađoj braći i sestrama; to je odgovornost koja se mora ispuniti”, pojasnio je Allen. Ponosnom djedu svaka medalja i svaki hvalevrijedan školski uspjeh izmame suze radosnice. “Donekle je teško artikulirati, ali sam izuzetno ponosan”, primijetio je Yusuf drhtavim glasom. “Iskreno se nadam da sam prenio onoliko znanja koliko sam mogao.”
