Zlatan Ibrahimović nedavno je objesio kopačke o klin, zaključivši nogometnu karijeru finalnom utakmicom u Švedskoj protiv reprezentacije Srbije. Ova utakmica odigrala se neposredno prije Europskog prvenstva, a kroz svoju slavnu karijeru iza sebe je ostavio naslijeđe izvanrednih mečeva i impresivan broj od preko 500 golova.
- Zlatan Ibrahimović ističe se kao jedna od najzadivljujućih figura u carstvu sporta, što je osjećaj koji uvijek iznova izražava u raznim intervjuima. Trenutno, tijekom Milanove turneje po Americi, gdje služi kao savjetnik vlasnika Jerryja Cardinalea, upustio se u delikatnu temu religije—temu koja je u prošlosti izazvala priličan bijes prema njemu.
Zlatan je godinama poznat po raspirivanju polemika oko kršćanskih blagdana, izazivanju bijesa vjernika, no svoje stavove o tome rijetko je javno iznosio. Sada je, međutim, odlučio podijeliti svoja razmišljanja s “Athleticsom”, s ciljem da svoju perspektivu o temi koja intrigira čovječanstvo od davnina učini pristupačnijom.
- Ova tema i danas izaziva rasprave, čak dovodi do društvenih podjela, ali Zlatan se čini ravnodušnim prema tome je li to doista važno… ? Novinar je upitao: “Zlatane, kao izdanak oca muslimana i majke katolkinje, smatrate li se religioznim?” Ibrahimović je odmah odgovorio: “Ne. Moje uvjerenje leži isključivo u poštovanju. Kada kažem ‘samo mi Bog može suditi’, kome se zapravo obraćam tom izjavom?”
Zlatan je pojasnio da je te riječi tetovirao ne kao odgovor na kritike, već zbog sebe. Dao je upečatljiv primjer: “Moj brat je preminuo od leukemije. Gdje je bio Bog da mu pomogne? Ljudi izražavaju zahvalnost Bogu i svakodnevno se mole. Gdje je bio Bog u to vrijeme? Iz moje perspektive, ja sam svoj Bog. Ovo uvjerenje sastavni je dio mog procesa razmišljanja.
- Zlatan dalje spominje da na leđima ima ispisane budističke tetovaže koje je namjerno stavio kako ih ne bi svakodnevno viđao jer bi ga to samo iscrpilo. Njegov izazovan odgoj značajno je utjecao na razvoj njegova karaktera. Rođen u Malmöu od roditelja jugoslavenskih imigranata – majke Jurke, Hrvatice, i oca Šefika, Bosanca – koji su potražili bolji život u Skandinaviji, disciplina je uvijek bila istaknuti aspekt njegova života. Zlatan Ibrahimović iskreno je ispričao svoja životna iskustva, navodeći kako mu je otac naredio da se vrati do 20 sati navečer, ističući da će i minuta kašnjenja biti kažnjena.
Priroda te kazne? Agresija. Svaka obitelj ima svoj pristup odgoju djece, au njegovom slučaju to je bilo nešto izazovnije zbog podrijetla iz problematičnih krajeva. Upoznali su se desetljeće prije ratova na Balkanu, a tek kada je izbio sukob njihove su okolnosti postale još teže. “Okruženje je bilo vrlo, vrlo teško”, razmišljao je. U “Adrenalinu: Moja neispričana priča” Zlatan Ibrahimović razmišlja o jednom od najtežih trenutaka u svom životu, gubitku brata Sapka.
- Tragično, Sapko je podlegao leukemiji u dobi od 42 godine, gubitak koji je duboko utjecao na slavnog nogometaša i nastavlja utjecati na njega i danas. “Radije ne razmišljam o tome kako ću izgledati u starosti ili kako će moje tetovaže izblijedjeti; Namjerno sam ih stavio na leđa da ih ne vidim. Iako nemam nijednu tetovažu na nogama, leđa su mi ukrašena tintom.
” Dodao je da su mu ruke samo ožiljci od njegovog stila igre i nogometne povijesti, ali postoji tetovaža s datumom rođenja njegovog brata Sapka, koji je preminuo u 42. godini: 30. travnja 1973. godine. “Leukemija ga je uzela u roku od 14 mjeseci, zbog čega se radije fokusiram isključivo na sadašnjost, a ne na budućnost”, dijeli švedski napadač u knjizi. “Trudim se ne izgubiti niti jednu sekundu. Nastojim biti što bliže svojim sinovima i provoditi vrijeme s onima koje volim. Shvaćam da život brzo prolazi, a samo jedan liječnički pregled može sve promijeniti zauvijek.
- ” Na moje pitanje kako je Sapko postao svjestan svoje bolesti, ispričao je da je dok je šetao ulicom doživio iznenadan, neobičan osjećaj. Opisao je to kao da postupno tone u pločnik, nakon čega slijedi osjećaj da je uronjen pod vodu, nesposoban disati. Otišao je izravno u bolnicu, gdje je primljen na noć kako bi bio podvrgnut nizu pretraga, ali mu nisu pružene nikakve informacije.
Sutradan je liječnik o svemu obavijestio njegova oca; kada su ga pitali o vrsti leukemije, spomenuo je da je “agresivna”, što je nažalost razjasnilo zašto mu je u početku izgledalo bolje nakon testova – liječenja za to – ali se činilo da se samo dodatno pogoršao. Iako je Sapko počeo s terapijom, njegovo zdravlje se pogoršalo sljedećih nekoliko mjeseci. Kad sam se vratio iz Pariza da igram, otkrio sam ga napuhnutog, bez dlaka i nesposobnog za kretanje. Vidjeti ga u ovakvom stanju izazvalo mi je ogromnu bol.
- Dok sam se ja neko vrijeme uspjela osjećati bolje bez uzimanja puno lijekova, on nije bio te sreće. Tata ga je vratio u dnevnu sobu i po prvi put mi priznao istinu. Kad sam ga pogledao, pogodila me ozbiljnost situacije. Bilo mi je teško disati i nisam mogla ni gutati. Ipak, Sapko mi je ulijevao nadu i unatoč svojoj fizičkoj snazi osjećao sam se krajnje bespomoćno u pomoći vlastitom bratu.
Osjećao sam se potpuno nemoćno – baš ništa. Sapko je čekao moj dolazak, a onda je preminuo; U to sam potpuno uvjeren. Uživala sam u kasnom snu, odvojila sam vrijeme za doručak i nastavila sa svojim planovima, ali on je i dalje čekao. Tek nakon što sam ušao, deset minuta kasnije, moj je brat izdahnuo posljednji dah. Tata ustaje da ga pokrije plahtom, ali ja interveniram.
- “Ne, ne diraj ga. Neka to netko drugi riješi.” Sahrana je bila po muslimanskim običajima, otac Zlatana Ibrahimovića je odabrao šest osoba koje su mu bile najbliže da polože tijelo u lijes… Učinio sam to jednom, dva puta, ali sam zastao Da sam ga tada pokrio, morao bih se suočiti s njegovom smrću, au mojim mislima, bio je premlad, pridružio se obitelji nemoj uopće plakati do zore, rekao je: plakat ću posljednji put, ali nikad više.
