Prženu ribu poslužite s krumpirom ili nekom drugom salatom koja odlično ide uz ovaj specijalitet. Ako ste ljubitelj pržene ribe i već imate spreman recept za dane koji su pred vama, jedan trik će vam pomoći da je učinite još hrskavijom; jednako ukusno ali bez da upije ni kap ulja!
- Riječ je o sastojku kojim ćete zamijeniti brašno, a koji većina ljudi ima u kuhinji – gustinu.
- Škrob ili kukuruzni škrob stvorit će koricu oko ribe, održavajući je hrskavom i sprječavajući da upije previše ulja i postane masna.
- Sastojci:
- 1 kg ribe po izboru (odgovara i morska i riječna)
- 200 gr gustine
- 3 žličice soli
- 1 žličica papra
- 1 žličica češnjaka u prahu plus sve druge začine po vašem izboru ulje za prženje priprema:
Ribu narežite na komade i posolite kao i obično. Stavite u hladnjak. Učinite to po mogućnosti dan ranije, iako možete i nekoliko sati prije prženja. U zdjelu stavite temeljac. Dodajte jednu žličicu soli plus papar, češnjak i druge začine po izboru. Sve dobro promiješajte.
- Ulijte ulje u dublju posudu – koristite veću količinu da riba “pliva” u njemu – pa ga dobro zagrijte. Izvadite ribu iz hladnjaka. Svaki komad dobro uvaljati u gustinu i spustiti u vrelo ulje. Po potrebi okrenite nekoliko puta kako bi se sve strane ravnomjerno ispekle. Poslužite uz krumpir ili neku drugu salatu koja dobro pristaje uz ovaj specijalitet. ugodno!
BONUS TEKST
Još kao djevojčica Željka Bojić (34) odlučila je biti od pomoći drugima te je kasnije upisala studij medicine. Godine 2011. doznala je da ima žučne kamence, no nakon operacije doznala je bolniju istinu: da ima mnogo teži problem s jetrom i da joj je jedina prilika za život transplantacija.
Imao sam dvadeset godina, bio sam student druge godine medicine, netko tko je uvijek pazio na zdravlje i netko kome je zdravlje uvijek bilo na prvom mjestu. Tako sam na rutinskom ultrazvučnom pregledu kod upućene liječnice saznala da imam kamenac u žučnom mjehuru, poznatiji kao žučni kamenac.
Kako sam medicinski upućena i upućena, odlučila sam tome stati na kraj od samog početka dok ne prođu komplikacije do kojih može dovesti ova dijagnoza ako se na nju ne reagira na vrijeme – počinje Željka svoju priču za Zdravlje Kurir. Željka je 3. studenoga 2011. dobila termin za operaciju i puna optimizma ušetala je u operacijsku dvoranu, ni ne sluteći da će joj se život potpuno promijeniti.
– Sjećam se da sam čak u bolnicu nosio knjigu iz fiziologije jer sam za dva tjedna imao kolokvij koji sam trebao pripremiti, ali, nažalost, cijeli taj semestar moje mjesto u amfiteatru Medicinskog fakulteta ostalo je prazno. U udruzi “Zajedno za novi život” odlučio sam se zajedno sa svojim kolegama boriti da se dokinu sve predrasude o doniranju organa. Suočavanje sa strahom od smrti Postoperativno su nastale komplikacije, iako vrlo rijetke, ali nažalost, Željka je bila jedna od nekoliko tisuća ljudi kod kojih se to događa.
– Mjesec dana nakon prve operacije nalazi su mi bili jako loši i hitno sam prebačen na VMA. Tek tamo sam osjetila da sa mnom nešto nije u redu i prvi put sam osjetila strah od smrti, jer su mi liječnici u jutarnjoj viziti dali šture informacije i nisu djelovali nimalo optimistično.
Bjeloočnice i koža su mi jako požutjele, gotovo da nisam imala apetita, majka mi je tek kad je dolazila u posjet uspijevala ugurati komadiće hrane u usta. To je užasan osjećaj. Osjećao sam da polako gubim bitku. Željka priznaje da je tek tada istinski shvatila značenje stare izreke “Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu”.
