Nije lako znati kako utješiti nekoga tko tuguje, ali može biti korisno razumjeti proces tugovanja kada se nudi podrška. Žalovanje je jedna od najtežih stvari u životu nakon što prijatelj umre i mnogi se pojedinci ne izliječe tako da budu dobro. Emocije koje se osjećaju u takvim trenucima: krivnja, čežnja, usamljenost i bespomoćnost su vrlo jake.
- Nakon što su prošli šok i nevjerica, nije lako prihvatiti da je to stvarnost. Prema teoriji privrženosti Johna Bolbyja, tuga se odvija u četiri faze: Prva je faza obamrlosti (i stezanja): ova faza traje od nekoliko sati do tjedan dana i karakterizirana je šokom i emocionalnom paralizom. Pojedinac može biti otupio u smislu emocija i može imati poteškoća u suočavanju s gubitkom na stvarnoj osnovi.
Faza čežnje i potrage za izgubljenom osobom: Ova faza može trajati mjesecima ili čak godinama. Bol je najakutnija, a mnogi se pojedinci ovdje bore s dubokom melankolijom i osjećajem uskraćenosti. Neki ljudi ostaju zaglavljeni u ovoj fazi dugo vremena, imaju poteškoća i izgubljeni su u svojim osjećajima. U ovoj fazi vrlo je važno potražiti pomoć stručnjaka.
- Faza dezorganizacije i očaja: U ovoj fazi pojedinac počinje shvaćati činjenicu da se mrtvi nikada neće vratiti. Osjećaj boli ne jenjava, ali dolazi do razumijevanja da je ova smrt konačna i da osoba više ne prolazi kroz nikakvu bol. Ovo može biti donekle utješno, ali još uvijek vrlo bolno. Faza reorganizacije: U ovoj fazi osoba počinje ponovno graditi svoj život u odsutnosti pokojnika.
Tuga ne nestaje, već se transformira i ponovno ulaže. Pojedinac se preoblikuje u skladu s promijenjenim okolnostima, pokušava pronaći smisao i pokušava pronaći neku ravnotežu u životu.
- Glavna odrednica uspješnog oporavka je vrsta odnosa koje netko ima s drugima. Ožalošćeni roditelji ili ljudi koji izgube nekoga s kim su bili u bliskom odnosu, imaju tendenciju da imaju kompliciraniju tugu. Dostupnost kvalitetnih odnosa i podrške prijatelja i obitelji može biti od velike pomoći. Psihoterapeut i prijatelji mogu pomoći ožalošćenoj osobi kako bi: Smanjite osjećaj krivnje – natjerajte ih da shvate da je pružila maksimalnu pomoć umirućoj osobi.
Prihvatite činjenicu da ste izgubili i da je smrt konačna. Dopustite sebi da tugujete i pustite svoje emocije van. Ljudi će slušati suosjećajno i s poštovanjem. Osobno izrazite svoje emocije i doživljaje. Kada tješite nekoga tko tuguje, pokušajte: Izrazite suosjećanje: Najprikladniji način izražavanja suosjećanja je reći “Žao mi je zbog vašeg gubitka.” Nemojte stvarati pretpostavke:
- Nemojte pokušavati pretpostaviti kako je osoba koja je preminula bila povezana s osobom koja tuguje. Podijelite lijepa sjećanja: Povremeno je korisno podijeliti lijepa sjećanja na preminule. Biti dobar slušatelj: Suzdržavajte se od pričanja vlastite priče osim ako vas to ne zatraži.
Praktična pomoć: Pomoć u svakodnevnim zadacima ili smanjenje pritiska. Nježnost i obzirnost: Šutnja može biti nježna i zamišljena. Stručna pomoć: Ako se osoba vrlo dugo ne može vratiti normalnom životu, ima smisla preporučiti kontaktiranje psihoterapeuta. Dobivanje prave podrške može značajno pomoći u procesu tugovanja i olakšati prolazak kroz teška razdoblja.
