Izreka koja se pripisuje Sokratu naglašava uobičajenu ljudsku sklonost: pojedinci često doživljavaju svoju trenutnu situaciju kao manje povoljnu i žude za onim što nemaju. Ovaj sveprisutni osjećaj nezadovoljstva tjera mnoge da traže sreću u nedostupnom, vjerujući da tajna njihovog mira i radosti leži u neizvjesnoj budućnosti.
- Slučaj prve žene, direktorice marketinške agencije koja je postigla izniman profesionalni uspjeh, pokazuje da unutarnje ispunjenje nije zajamčeno bogatstvom, raskošnim životnim stilom ili materijalnim postignućima. Unatoč tome što posjeduje sve čemu mnogi teže – poput luksuznih putovanja, automobila i stanova – ona doživljava duboku prazninu koja proizlazi iz odsutnosti obiteljskog života.
Njezino javno priznanje krije tugu zbog neostvarenih romantičnih težnji i njezine borbe da ostvari svoj san da ima obitelj. Vjeruje da bi njezina sreća bila veća kada bi manje obraćala pozornost na životne sitnice i umjesto toga odlučila se udati i odgajati djecu, prihvaćajući život s drugačijim prioritetima. U njezinoj zamišljenoj stvarnosti, sreća proizlazi iz jednostavnosti, što joj omogućuje da se usredotoči na brigu o svojoj djeci i obavljanje svakodnevnih obiteljskih dužnosti.
- Ironično, mnogi pojedinci, uključujući poslovne obitelji kojima se ona divi, vjerojatno maštaju o njezinom životnom stilu ispunjenom putovanjima i luksuzom. Nasuprot tome, priča o ženi koja je provela godine pokušavajući zatrudnjeti sa svojim voljenim ilustrira golemu snagu čežnje za roditeljstvom, kao i znatnu bol koju takva čežnja može nanijeti. Nakon nekoliko neuspješnih postupaka vantjelesne oplodnje, njezin liječnik joj je čak preporučio da razmisli o pronalasku drugog partnera, jer bi mogla postojati genetska nekompatibilnost s njezinim suprugom.
Potaknuta snažnom željom da bude majka, mijenja se od jednog partnera do drugog, ustrajno tražeći put do ostvarenja svog sna. Nakon što je napokon rodila, susreće se s teškom istinom – dijete ima deformitet i ona shvaća da to nije radost koju je zamišljala. Iskreno se povjerava svojoj majci da joj se život ne odvija kako se nadala, zbog čega je duboko nezadovoljna.
- Ova dva primjera ilustriraju univerzalnu ljudsku sklonost žudnje za onim što je odsutno. Jedna žena teži obiteljskom i jednostavnom životu, dok se druga odriče stabilnosti i ljubavi u potrazi za majčinstvom, samo da bi shvatila da joj ta čežnja nije pružila spokoj. Unatoč svojim različitim putevima, obje žene doživljavaju zajednički unutarnji sukob – jurnjavu za nečim za što vjeruju da će dovesti do sreće, no zapravo, to tek trebaju postići.
Sokratovi uvidi o sreći nude značajnu pouku. On sugerira da je potraga za srećom sama po sebi paradoksalna – što je teže jurimo, to postaje nedostižnija. Prema Sokratu, prava sreća ne leži u žudnji za onim što je odsutno, već u prihvaćanju trenutnih okolnosti. Njegova ključna poruka naglašava da umjesto da neprestano tražimo izmišljeni osjećaj sreće, trebamo zastati, razmisliti o svojim životima i priznati da sreća možda već postoji u našim sadašnjim posjedima, iako je često zanemarujemo zbog naše fiksacije na ono što nam nedostaje.
- Zaključak je da sreća ne proizlazi nužno iz značajnih postignuća, materijalnog bogatstva ili postizanja određenih životnih ciljeva. Umjesto toga, često se nalazi mnogo bliže nego što smo svjesni, smješteno u jednostavnim trenucima, pronađeno u običnim iskustvima, iu našoj sposobnosti da prihvatimo i cijenimo ono što smo već primili.
