Cijeli region jutros je bio zatečen viješću o smrti Bore Đorđevića. Iako je objava njegove smrti doista tragična, nije iznenađujuće mnoštvo negativnih komentara koji kruže društvenim mrežama, što je fenomen koji je u današnjem svijetu postao sasvim uobičajen. Bora Đorđević preminuo je u bolnici u Sloveniji nakon dugotrajne borbe s opstruktivnom bolešću pluća.
- Glazba je definirala njegovu egzistenciju, a on je nastavio nastupati do svojih posljednjih trenutaka, da bi konačno pronašao mir uz Dubravku. Prema pisanju Republike, roker je pripremio svoju oporuku nakon što je primijetio značajno pogoršanje zdravstvenog stanja, o čemu je razgovarao sa suprugom prije hospitalizacije. Naime, u Malteneu, Bora je svu svoju imovinu namijenio svojim nasljednicima s kojima ga veže neraskidiva veza.
Na oporuku je odlučio nakon što je na rutinskim pregledima doznao da mu se zdravstveno stanje znatno pogoršalo. Bio je potpuno svjestan pojedinaca koje je planirao imenovati kao korisnike, a njegova sadašnja supruga i djeca bili su glavni primatelji. Iako su odavno samostalni i samostalni, Bora im želi ostaviti u nasljeđe sve što ima. Svojoj ženi je rekao: “Znaš kako postupiti ako dođe do neočekivanih situacija, a oni imaju sve od mene.” Dalje od toga, međutim, nije iznosio, kaže izvor “Republike”.
- S nestrpljenjem je iščekivao izlazak novog albuma kojemu je posvetio dosta vremena, a svoju posljednju želju prenio je kroz svoje stihove. „Dobijanje počasnog građanina nakon što sam rođen u Čačku donijelo mi je veliku radost. “Čačak u meni budi duboke emocije”, primijetio je. „Iako sam trenutno na privremenom radu negde drugde, mi koji smo van Čačka vratićemo se kad-tad na obronke Jelice da se trajno nastanimo u rodnom gradu.
Izrazio je i želju da jedna ulica u Čačku ponese njegovo ime. Bora je u tom trenutku priznao: “Tipično se takvo priznanje dodjeljuje posthumno i iskreno, u tom smislu za mene to nema veliki značaj, jer neću biti tu da ga cijenim. Ovako nešto bih volio doživjeti u Čačku. Da budem iskren, imam slično iskustvo u beogradskom zoološkom vrtu, gdje postoji staza poznata kao Borina aleja.
- Na koncertu u Čačku izveo je “Dvije gitare”, pjesmu koju je stvorio zajedno s pokojnim basistom Mišom Aleksićem. Srdačan tekst rasplakao je publiku, a ovu pjesmu posvetio je Čačanima kao svoju posljednju želju. Stihovi govore: – Tijelo mi pošalji u Čačak u Srbiji, a srce mi u Ljubljani; neka tamo i ostane. Molim vas, nemojte trošiti svoj novac na mene. Ne smatram se posebno istaknutim pojedincem.
Fascinantno je da je pjesma “Look at the home of your angels” nastala sasvim spontano 1985. godine i nalazi se na albumu “Istina” koji naslov dijeli s romanom Thomasa Wolfea o američkoj krizi. Za to vrijeme Bora Đorđević je bio buntovan lik koji je stajao protiv svih, a pjesma je, kako je rekao, praktički sama nastala. Bora je izjavio: “Pjesma ‘Pogledaj anđele doma’ nastala je na jedinstven način, onako kako je u biti nastala sama od sebe. Slikovitost je nastala neovisno o mojim namjerama.
- Iako rima možda nije savršeno usklađena, jednostavno je tako došla do mene. uložio dosta vremena kako bih bio potpuno zadovoljan svakom riječi. Nakon toga, pjesma je počela zaživjeti vlastitim životom. Njegova rezonancija varira ovisno o okruženju – svira li bend, zbor koji pjeva ili simfonijski orkestar. U ratom razorenom Vukovaru, gdje su samo djeca bila puna gledališta, ona ima poseban zvuk, poput izvedbe u Štrpcu, na Kosovu i Metohiji, zaključio je. Đorđević se prisjetio trenutka u Beču kada mu je hor Prvog srpskog pjevačkog društva na polasku voza otpjevao “Pogledaj dom svoj anđele”.
“Bilo je to potpuno nadrealno iskustvo. Našao sam se na praznoj platformi, gledao i plakao dok sam ih slušao kako pjevaju poput anđela. “Prvi put u povijesti austrijske željeznice polazak vlaka je odgođen do završetka pjesme”, istaknuo je Đorđević. Mnogi su ovu pjesmu predlagali kao himnu Srbije. Đorđević je ranije za „Politiku” izrazio fascinaciju koliko se svečana pesma često izvodi. Napomenuo je da postoji čak i pokret koji se zalaže da se ova pjesma prizna kao himna Srbije. Premda je priznao da nacionalna himna već postoji, on je na ovaj prijedlog gledao kao na oblik pohvale.
