Period osamdesetih dao je dosta dobrih muzičara i pjesama, ali je bio i jako mračan period. Tada je na našim prostorima harala droga i dosta pjevača je, nažalost, imalo tragičan kraj zbog iste.

Bivši stomatolog zamonašeni Arsenije dr. Aleksandar Jovanović omogućio je novinarima intimni uvid u svoju dušu dok je boravio u Ostroškoj ćeliji, otkrivši potresnu priču svojih prijatelja, legendarnih članova jugoslavenskog rock sastava Ekaterina Velika. U razgovoru s monahom Arsenijem, crnogorski portal “Refleksija” razgovarao je s neposrednim promatračem borbi s kojima su se suočavali njegovi drugovi iz jugoslavenske rock grupe EKV (Ekatarina Velika) tijekom boravka u Ostroškoj ćeliji.

Arsenije, koji je proveo ukupno sedam godina boraveći u samostanima širom svijeta, pet godina je posvetio osami na planini, potpuno odvojen od svjetovnih zbivanja, a sve u potrazi za prosvjetljenjem i spasenjem. Arsenije je neustrašivo otkrivao svoju dušu novinarima u zidinama manastira Ostrog, otvoreno govoreći o temama poput narkotika, svog života i života svojih suputnika.

Tekst prenosimo u cijelosti bez ikakvih propusta. Narativ počinje s Arsenijevim otrežnjujućim opažanjem: “Prepuštanje hašišu, drndanje po gitari i uranjanje u osobno carstvo može dovesti do opasne provalije, gdje samoubojstvo postaje strašna mogućnost.” Arsenija potom zadire u zajedničku pozadinu skupine životnih suputnika koji potječu iz Beograda: njega, Milana Mladenovića, Bojana Pečara, Magi i Ivice Vdovića.

Arsenije i Bojan tijekom godina formiranja osnivaju vlastiti glazbeni ansambl, a Arsenije preuzima ulogu vokala i klavijaturista. Te je osobe vodila čežnja za novitetima i inovacijama. Bili su izdanci beogradskih ulica, a svaki je posjedovao jedinstveni umjetnički talent. Međutim, sudbina ih je odvela na krivi put, i činilo se da je njihov jedini put za pobunu i samoizražavanje u granicama komunističke ere bio kroz iluzorne okvire rock and rolla.

Arsenije, sada monah, razmišlja o ovom turbulentnom razdoblju njihovih života. Prema njegovoj tvrdnji, svaki njegov poznanik, bilo da je riječ o glazbenicima, pjesnicima, glumcima ili slikarima, tragično je završio zbog AIDS-a, hepatitisa ili kobnog predoziranja drogom. Rijetki koji su uspjeli preživjeti i dalje su zatvoreni u istim okvirima. Najrazorniji udarac za Arsenija je gubitak životnog suputnika, nadarenog slikara Dušana Gerzića Gere.

Tragična smrt njegovog najboljeg prijatelja zbog heroina otvorila je oči redovniku da shvati da njegova monografija nehotice vodi buduće generacije na opasan put narkotika. Arsenia se prisjeća Gere, nevjerojatno nadarenog pojedinca koji je posjedovao golem talent, ali je tragično pao žrtvom razornog stiska heroina. Unatoč tome što je bio cijenjen kao idol u društvu, trebao je poslužiti kao upozoravajuća figura, naglašavajući štetne učinke rock and roll načina života.

Ovo razmišljanje služi kao podsjetnik da ovaj žanr glazbe može ostaviti trajne ožiljke i duboke posljedice. U knjizi “Bog i rock and roll” svećenik iznosi činjenične podatke kako bi rasvijetlio muke koje proživljavaju članovi renomiranog benda Ekatarina Velika. Iako su identiteti žrtava droge i danas nepoznati, autor ističe nesretnu sudbinu Ivice, koji je vjerojatno bio jedan od najizuzetnijih beogradskih bubnjara.

Nakon toga Milan, talentirani skladatelj, pjevač i vođa grupe, donosi odluku o odlasku. Bojan, basist, našao se u Londonu nakon tragične smrti klavijaturistice Margite, koja je pred kraj podlegla kombinaciji narkotika, alkohola i lijekova, što je za posljedicu imalo jake otekline. Želja mu je bila dati drugo priznanje za ovaj glazbeni žanr, a da to ne postane put do slave.

Aleksandar Jovanović, bivši stomatolog koji je sada prigrlio monaški život kao brat Arsenije, tvrdi da zbog svog jedinstvenog životnog puta, koji ga izdvaja od drugih, posjeduje neophodan autoritet da govori o ovoj sferi. Unatoč druženju s glazbenim legendama bivše Jugoslavije, uspio je pronaći svoj put do spasa. Priznajući da je svjedočio stradanju svoje braće i sestara, Arsenije priznaje da su djeca ta koja su nastavila napredovati. Sasvim iskreno uvjerava da nije izmišljao detalje jer je smatrao da je u gorem stanju od svih njih.

Bog može potvrditi ovu istinu. Razrađuje enigmatičnost njihovih predstava, opisujući ih kao mistične rituale. On razmišlja, kako za sebe tako i za mlade ovog doba, zašto se pričest na tim uzbudljivim liturgijama osjećala kao opojna tvar, bilo da se radi o jointu, liniji ili narkotiku. A ako svijet rock and rolla već toliko ispunjava, postoji li doista potreba za takvim stimulansom?

  • Srećom, unatoč njihovoj nesposobnosti da stvaraju dulje vrijeme, neki od njegovih preživjelih prijatelja ostaju u istom svijetu, još uvijek živi i oslanjajući se na svoju prošlu slavu. Ljudska bića posjeduju sposobnost slobode, ali se često upuštaju u štetne radnje prema sebi i drugima. Tijekom svojih dvadeset godina redovničkog života borio sam se, a možda ću se i dalje boriti, protiv negativnih tendencija koje su karakterizirale prva dva desetljeća mog postojanja.

Moja je odgovornost razjasniti i prenijeti drugima ono što je možda skriveno od njihovog pogleda, jer oni osobno nisu prošli ista iskustva. I ja sam se prepustio buntovnom ponašanju, udubivši se u različita čitanja, zapažanja i susrete. Nisam neiskusan pojedinac iz ruralne sredine, otporan na prilagodbu. Bitno je pronaći zadovoljstvo u svijetu i baviti se njime odgovorno.

U početku je rock and roll imao značaj kao oblik pobune protiv monotonije svakodnevnog postojanja. Međutim, kada se prijeđu granice i uključe se narkotici, to se pretvara u otrovnu silu. Pretjerano uživanje može čak biti kobno. Unatoč svojoj zastarjelosti, ovaj glazbeni žanr i danas odjekuje, jer Arsenijev narativ završava završnom izvedbom.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here