Jelena Trikić, koja je preminula 2012. godine, prepoznata je širom Bosne i Hercegovine kao “majka hrabrost”. Umrla je 40 dana nakon rođenja sina Nikole. Jelena Trikić bila je primjer veličine, posebice svojom kršćanskom krepošću žrtvujući svoj život da bi darovala novi život. Ova izvanredna kvaliteta prepoznata je u cijeloj Bosni i Hercegovini, a nakon njezine smrti pokrenuto je i nastojanje da se ispred Kliničkog centra u Banjoj Luci postavi Jelenina bista, čime će njena značajna žrtva ostati upamćena.
- Iako je prošlo više od 12 godina otkako se tako nešto dogodilo, Jelena još uvijek ima sina Nikolu, koji će je pamtiti do kraja života. Naime, tijekom trudnoće Jelena je otkrila da boluje od karcinoma koji zahtijeva agresivno liječenje citostaticima. Da bi se podvrgla potrebnom liječenju, bio je neophodan pobačaj, ali to nije bila njezina želja. Njena majka se prisjetila: “Rekla sam joj: ‘Jelena, ti si mi bitan, sine moj’.”
Uzvratila mi je pogled i odgovorila: ‘Majko, jednako kao što sam tebi važna, važna sam i sebi.'” Do ove razmjene došlo je dok je njezina majka bila nepokolebljiva u nastavku liječenja. Goran Dunović, Jelenin suprug, prisjeća se: “Naš susret je bio dosta neobičan, dogodio se preko telefona. Milkica, Jelenina majka, s uzdahom se prisjeća: “Bilo je to na Đurđevdan kad su stigli.
- U tom trenutku Jelena mi je javila vijest o trudnoći i rekla mi da ću postati baka. Osjetila sam sreću. Njezina majka se prisjeća: “Bila je potpuno zdrava u vrijeme kad je bila u drugom stanju. Vjerovala sam da ćemo pronaći sreću. Jelena je počela imati zdravstvenih problema u šestom mjesecu trudnoće. Primijetio sam da nešto nije u redu. Ona je samo spavala. Goran govori o prvim znakovima bolesti, grlo mu se steže od emocija. Izvijestili su o događajima i izjavili da nema nikakve nade.
Jelena je tada umirivala majku govoreći: Maki, molim te nemoj da plačeš; sve će ispasti u redu. – Da bi je spasili, preporučili su joj terapiju zračenjem, ali trebala bi se “riješiti” bebe. Ispitivali su kako je uopće ostala pri svijesti. Međutim, ležeći u krevetu, odlučno je odgovorila, ne, ne, ja to ne prihvaćam. Doktori su je upozorili, Jelena, nećeš preživjeti. Objasnili su da će trebati najmanje tri tjedna da se beba dovoljno razvije za rođenje, no ona je inzistirala da će izdržati.
- Liječnički tim nastavio se pitati o njezinom stanju svijesti, vjerujući da je trebala biti u komi. Unatoč tome, šetala je, šetala i s osobljem dijelila kavu. Jeleni je rađanje djeteta bilo prioritetnije od razgovora o liječenju, koje je radije izbjegla. Na kraju je rodila prije vremena, i tako se dogodilo. Njen suprug kaže da se Nikola rodio, a ime mu je odabrala nakon što se zavjetovala pred ikonom svetog Nikole, obećavši da će se, ako bude imala sina, zvati Nikola.
Ugledavši Nikolu, Jelena je bila ispunjena radošću, na trenutak zaboravivši svoju bolest. Bez obzira na izjave liječnika i njezine nalaze, vjerovao sam u čuda. Tek kad je umrla, kad je prestala dah, shvatio sam da sam ostao bez nje. Najznačajnija žrtva je ono što je ona postigla. Temelj kršćanstva ističe davanje života za drugoga. Jelena je preminula 39 dana nakon rođenja djeteta.
- Tri dana nakon sprovoda, Nikolu smo vratili kući. Iskustvo je bilo izazovno i shvatio sam da ga moram zagovarati. Razmišljajući o tim godinama kasnije, shvaćam da nije bilo lako. Tri godine nakon Jelenine smrti ponovno sam se oženio. Nikola sada ima sestru i drago mi je što ima družicu uz koju će odrastati. Nikola danas puni jedanaest godina i veselo je i zadovoljno dijete.
