Izazovi koji prate starenje su brojni, a usamljenost je jedan od najdubljih. Tijekom vremena, djeca često slijede svoje staze, što dovodi do toga da stariji roditelji vode svakodnevni život u samoći. Značajan broj starijih osoba nalazi se u okolnostima u kojima njihovi potomci pokazuju malo interesa za pružanje skrbi, što dovodi do osjećaja napuštenosti i bespomoćnosti.
- Ovakav scenarij nije rijedak i mnoge je naveo da potraže pomoć psihologa kako bi riješili svoje emocionalne probleme. Iskustvo žene koja je svoju priču podijelila na društvenim mrežama samo je jedno od bezbroj drugih. “Imam 67 godina i živim sam. Zamolio sam svoju djecu da se presele k meni, ali su odbili. Ne znam kako dalje…” Ovaj izraz dočarava tugu i tjeskobu starije osobe koja se osjeća sama i žudi za druženjem.
Nakon ovog priznanja, brojni drugi počeli su prepričavati svoja vlastita usporediva iskustva: Sa 68 godina živim sam. Mog muža nema već neko vrijeme. Nastavio sam raditi jer je to jedina aktivnost koja me sprječava da se prepustim dosadi. Posljednjih godina osjećam se kao stroj; ništa me više ne veseli! “Ne tražim nikakve hobije jer osjećam da sam prerasla tu fazu.
- Predložila sam sinu da se preseli u moj veći stan, no snaha se usprotivila toj ideji. Čini se da ona više voli da ne dijeli krov sa svekrvom! Uzimajući u obzir ove situacije, psiholozi su ponudili smjernice za pomoć starijim odraslim osobama u otkrivanju svrhe i sreće u svojim životima, čak i kada doživljavaju osjećaje odbačenosti od svoje djece. Psihologinja Arina Lipkina navodi da nedostatak hobija, uz više zabrinjavajuće odsustvo motivacije da ih otkrijete, može ukazivati na depresiju.
Ona savjetuje starije osobe da se posavjetuju s neurologom, psihologom ili psihoterapeutom za podršku u teškim vremenima. Lipkina smatra da suvremeni svijet pruža brojne mogućnosti za starije osobe, a percepcija starenja ne bi trebala biti prepreka za živahan i zadovoljan život. Ključna preporuka psihologa za starije osobe jest da se oslobode zablude da je život s djecom optimalno rješenje.
- Umjesto toga trebali bi dati prednost otkrivanju novih aktivnosti i iskustava kako bi obogatili svoje živote. Lipkina predlaže: “Promatrajte svoje okruženje i identificirajte što vas zanima. Sudjelujte u lokalnim događanjima i istražite lokacije koje još niste imali priliku vidjeti. Stjecanje novih društvenih iskustava je ključno.
Značajan rizik za starije odrasle osobe postaje uhvaćen u zamku rutine koja se vrti isključivo oko osnovnih zadataka kao što su gledanje televizije, kupovina ili odlazak na zdravstvene preglede. Ova ograničena rutina može svaki dan učiniti monotonim, što dovodi do pojačanog osjećaja usamljenosti i izolacije.
- Stručnjaci za psihologiju naglašavaju nužnost izbjegavanja ovog ciklusa i proaktivnog traženja prilika za obogaćivanje dana novim iskustvima i zanimljivim aktivnostima. Danas je raspon mogućnosti dostupnih pojedincima svih dobnih skupina znatno širi nego u prošlosti, zbog čega je propuštena prilika ne iskoristiti ih.
Dok se neki pojedinci odluče ponovno vjenčati kasnije u životu, drugi otkrivaju potpuno nove hobije ili strasti koje im pružaju radost i osjećaj ispunjenja. Psiholozi ističu da mlađe generacije snose značajnu odgovornost za svoje starije rođake. Na njima je da poduzmu sve moguće korake kako bi osigurali da njihovi roditelji ili bake i djedovi zadrže interes za život. To podrazumijeva česte posjete, zanimljive razgovore i promicanje aktivnosti koje im mogu pružiti radost i ispunjenje tijekom kasnijih godina.
