Hajra iz Jablanice i njen suprug preživjeli su strašnu noć kada im je poplava zahvatila kuću i zarobila ih ispod vitrine dok je voda neumoljivo nadirala. Hajra iz Jablanice i njen suprug među rijetkima su koji su preživjeli strašnu poplavu, jedva izvukavši živu glavu iz situacije koja je odnijela živote mnogih.
- Tu će noć pamtiti kao najgori horor. Bezbrižni su otišli na spavanje, a usred noći probudila ih je bujica koja, nažalost, nije bila ružan san, već zastrašujuća stvarnost. Te kobne noći, kada je bilo oko pola tri, dok su spavali, kuća se odjednom zatresla. Hajra, otvorivši oči, vidje da se vitrina razbila i pala pravo na njih.
Ona i suprug ostali su zarobljeni ispod vitrine, odjeća im je bila zalijepljena za stablo, a dok se nisu uspjeli osloboditi, voda se nemilosrdno slijevala u kuću. Taj trenutak bio je presudan – osjetili su da im život visi o koncu. – Spavali smo, bilo je oko 2.30 ujutro kad se kuća zatresla. Čim sam otvorio oči, vidio sam da se vitrina slomila i pala na nas.
- Bili smo tako zaglavljeni da je odjeća počela padati. nju i dok se sve nije raspalo, nismo se mogli osloboditi, a voda je stalno ulazila u kuću”. Na kraju su oboje bili potpuno goli, a voda im je bila iznad struka. Hyrin suprug, iako se zbog zdravstvenih problema nije mogao kretati, uspio ju je održati iznad vode boreći se da je spasi od utapanja. Sa suzama u očima prisjeća se: “Mene je djed spasio, a ja sam jedva ostala živa”.
“U jednom trenutku bili smo potpuno goli, a voda nam je bila iznad struka. Stara sam žena i sramim se svoje golotinje. Kad su me takvu izveli, pokrili su me plahtom. Zdravstveni problemi, to je teško se kretao, a on pa je gledao da ne potonem i ne ugušim se, ali jedva sam preživio. Gubitak koji su pretrpjeli u poplavi je neopisiv. Hajra je izgubila sestru, kćer, djecu, nevjestu – sve je u zemlju zatrpano.
- “Ne daj Bože da to itko vidi”, kaže kroz bolnu tišinu. Taman kad je pomislila da je gotovo i da više nema nade za spas, stigla je neočekivana pomoć. Iz poplavljene kuće izvukla ju je mlada Jablaničanka, ali kako kaže, u tom trenutku nije osjetila olakšanje, već samo sram – bila je gola i izmučena. Cijelo vrijeme, od dva ujutro do devet ujutro, proveli su u vodi, dok su im noge bile otečene od hladnoće, a tijela izranjavana od udaraca vitrine.
“Iza ponoći, ponekad od 2.30 ujutro do 9 sati, bili smo u vodi. Noge su mi bile otečene od hladnoće i imali smo modrice po cijelom tijelu od vitrina koje su nas udarale.” Dok su čekali spas, pod kuće tonuo je u podrum, prozori su pucali, a s krova se sipao šljunak. Gledali su u strahu očekujući da će im krov pasti.
- Ipak, sreća je bila na njihovoj strani – preživjeli su. “Pod je pao u podrum, prozori su bili razbijeni, ali nas je mladost uspjela izvući iz tog kaosa. Samo smo gledali kada će nam krov pasti na glavu. Ali preživjeli smo.” Hajra je već ranije doživjela gubitak sina, što je za njihovu obitelj bila velika tragedija. Suprug je, nakon sinovljeve smrti, pao i slomio kuk i rebra, zbog čega je bio polupokretan.
Iako mu je pokretljivost upitna, Hajra kroz suze kaže: “Opet smo sretni jer smo preživjeli”. Prošli smo kroz dosta straha i ne znam hoćemo li se ikada oporaviti od toga.” “Prije poplava sin mi je umro, jedva smo preživjeli, a sada i velika obitelj zbog poplava. Kad nam je sin umro, suprug je pao i nagnječio kuk i rebra.
- Sada je polupokretan i pitanje je hoće li to učiniti”, rekla je. on će ikada prohodati i opet smo sretni jer smo prošli kroz puno strahova i bojimo se da se nikada nećemo oporaviti. “Sada živimo s kćeri i zetom, pa ćemo vidjeti što će biti s tom kućom…” Iako su u ovoj tragediji izgubili mnoge članove obitelji, zahvalni su što su živi, iako su pretrpjeli golem strah i bol.
