Prema onima koji su živjeli uz Tita, njegove najveće naklonosti bile su rezervirane za moć, žene i uživanje u zasitnom obroku. Tvrde da je posjedovao urođenu sposobnost kada su u pitanju ove posebne potrage. Čovjek bi se iznenadio kada bi saznao koliko je puta Tito bio u braku ako ga pitaju. Baš kao kad netko zatraži popis industrijskih revolucija, prva i najnovija, poznata kao četvrta industrijska revolucija ili digitalna revolucija, su one koje padaju na pamet. Isto se može reći i za Tita.
Nadaleko je poznata priča o Pelagiji “Polki” Belousovoj, koja je postala majka sinu Žarku. Međutim, ime Anne Koenin, njemačke komunistice koja je nakon uhićenja svog supruga potražila utočište u Moskvi, izblijedjelo je iz sjećanja. Anna, i sama istaknuta komunistička ličnost, utjehu je pronašla u renomiranom hotelu “Lux” Kominterne. Tito je dulje vrijeme boravio u sklopu hotela, u sobi 275 na četvrtom katu. Pričalo se da su se brojni sumještani ustanove okupljali u zajedničkoj kuhinji koja se nalazila na kraju hodnika kad god bi “drug Valter” pripremao obrok.
Po dolasku u Moskvu Ana je preuzela identitet Elze König, lažno ime koje su koristili svi u hotelu. Nakon što je upoznala Josipa Broza i predstavila se kao Fridrih Valter, Ana se za njega udala pod pseudonimom Lucija Bauer. Zbog korištenja lažnih imena upitna je legalnost njihova braka; međutim, to nije dugo trajalo jer je Tito poslan natrag u Jugoslaviju zbog ilegalnih aktivnosti, a Luciju su Sovjeti tragično ubili godinu dana kasnije tijekom Velike čistke Josipa Staljina.
U regrutnom centru za španjolske dobrovoljce u Parizu 1937. Tito je susreo Hertu Has, koja će kasnije postati njegova treća supruga. Herta mu je pribavila krivotvorene dokumente. Nakon povratka iz Moskve, gdje mu je Herta još jednom izdala putovnicu za povratak u Kraljevinu Jugoslaviju, ljubav je planula dvije godine kasnije u Istanbulu. U braku se rodio sin Miša, ali je brak, nažalost, doživio propast na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 1943. godine, kada se njezini putevi ukrstili s Davorjankom Paunović. Nakon završetka Drugog svjetskog rata i smrti Davorjanke, Tito je tražio povratak Herte, ali je ona to odbila.
Navodno je na njegovo pismo na 16 stranica odgovorila jezgrovitom tvrdnjom: “Herta je samo jednom u životu kleknula pred muškarcem”. Nakon toga, razvod je finaliziran. Herta se ponovno udala i dobila još dvoje djece. Zadržala je rezerviranu prisutnost sve do svoje smrti 2010. Jovanka je nedvojbeno nosila epitet najslavnije žene u životu Josipa Broza. Njihova zajednica dogodila se 1952. i trajala je do Titove smrti 28 godina nakon toga. Međutim, u posljednje tri godine komunističke su je vlasti izbacile iz Titova najužeg kruga. Nezaboravni ostaci iz razdoblja s Jovankom uključuju raskošne bankete koji su se održavali u čast stranih dostojanstvenika, ekstravagantne novogodišnje svečanosti, avanture koje putuju svijetom i zbirku zadivljujućih fotografija. Ove slike, često snimljene u opuštenom okruženju domova, parkova, među prijateljima, pa čak iu kuhinjama, služe kao trajne uspomene.
Kuriozitet je u pitanju kako Titov sin Miša izgleda danas. Tito, samozvani hedonist koji je uživao u uživanju u svom voljenom starom Chivasu i kubanskim cigarama, duboko je cijenio finu kuhinju. Njegove kulinarske preferencije bile su skladan spoj hrvatskog zagorja, prožet elementima slovenske i austrijske gastronomije. Obožavao je zagorske štrukle, deliciju iz zavičaja, crnu kavu bez šećera i nadaleko poznato vino cviček. Ova jedinstvena mješavina, napravljena od jednake mješavine crvenog i bijelog grožđa, ima pikantan okus (iako kritičari tvrde da neodgovarajuća ravnoteža može skrenuti u carstvo vinskog octa). Naime, ima niži udio alkohola i šećera, što ga čini prikladnim izborom čak i za one s dijabetesom.
Vjeruje se da je cijenjena osoba, koja se smatra ponosom nacije, rođena 7. svibnja 1892. godine, no zbog kašnjenja u prijavi djece službeni datum rođenja je 25. svibnja. Na isti dan, godinama kasnije, cijela je Jugoslavija veselo obilježila Titov rođendan, poznat i kao Dan mladosti, kroz žustre okršaje i uzbudljive štafete. Cijenjeni i ekskluzivni vođa Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji je nosio titulu vrhovnog zapovjednika i obnašao dužnost jedinog doživotnog predsjednika, bio je toplo primljen i visoko cijenjen diljem svijeta. Nakon njegovog odlučnog odbijanja Josifa Staljina 1948., brzo je uslijedila pomoć zapadnih zemalja.
Godine nakon rata, obilježene oskudicom, urezane su u sjećanje kao doba “Trumanovih jaja” u prahu i distribucija “točaka” za osnovne potrepštine poput hrane i odjeće. Bile su to i godine obilježene bolnim čistkama pojedinaca koji su ostali vjerni savezništvu sa Staljinom i Sovjetima. No, upravo su šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća prvenstveno zapamćene po nastanku Pokreta nesvrstanih, čiji su osnivači Tito i Jugoslavija. Vrijeme koje je prethodilo njegovoj smrti obilježilo je najprosperitetnije doba zemlje, obilježeno oživljavanjem koje je omogućilo široka putovanja, pristup moru, mogućnosti obrazovanja i izglede za zapošljavanje.
Nakon njegove smrti 4. svibnja 1980. od njega se oprostio cijeli narod Jugoslavije, a na sahrani su se u Beogradu okupili uglednici iz cijeloga svijeta. Predstavnici 127 zemalja okupili su se da odaju počast na njegovom sprovodu, uključujući monarhe, predsjednike i diktatore. Sama veličina i važnost sudionika učvrstili su ovaj događaj kao najveći pogreb ikad održan za nekog državnika.
