Nažalost, incest ostaje stvarnost u društvu, nanoseći trajnu štetu uključenim obiteljima. Primjer toga je obitelj o kojoj danas raspravljamo, a koja ima dugu povijest odnosa unutar obitelji. Ideja incesta obično izaziva intenzivne osjećaje gađenja i odbojnosti kod većine, a povijesni dokazi pokazuju da takve veze nisu bile neuobičajene. Česta pojava da se djeca rađaju iz odnosa između blisko povezanih pojedinaca važno je pitanje koje zaslužuje pozornost.
- Incestni odnosi prevladavaju među višim slojevima društva, uključujući elitu i imućne obitelji. Osim toga, zabilježeni su i uznemirujući incidenti u ruralnim područjima. Obitelj Vitaker pati od zbunjujućeg i zbunjujućeg mentalnog poremećaja koji često dovodi do zbunjenosti onih koji ih susreću. Ova neobična obitelj, koju čine Lorjen, Rai, Timi i još nekolicina rođaka, nailazi na psihičke izazove i izuzetno teške životne uvjete.
Njihove brojne genetske složenosti mogu se pratiti do njihovih roditelja, koji su bili braća i sestre, a također i prvi rođaci, što je dovelo do zajedničkih djedova i baka s obje strane. U nedavnom podcast intervjuu, Mark Lait, redatelj dokumentarca o obitelji Whitaker, ispričao je svoja osobna iskustva s njima. Obiteljsko okupljanje pretvorilo se u kaotičnu scenu, obilježenu čudnim ponašanjem rodbine.
- Članovi su kolutali očima i čak lajali na Laita i njegovu grupu. Lait je podijelio konkretnu priču o jednom rođaku koji je, dok je razgovarao i gledao ga očima, iznenada vrisnuo i odjurio, zbog čega su mu hlače skliznule i otkrile gole gležnjeve. Ovaj događaj je naglasio potrebu da Lait ima policijsku pratnju za buduća obiteljska okupljanja, naglašavajući ozbiljnost situacije.
Obitelj Vitaker, poznata po svojoj dugoj povijesti miješanih brakova, pokazuje značajnu prevalenciju kognitivnih poteškoća i poremećaja govora među svojim članovima. Ray Whitaker, posebno, ne posjeduje sposobnost standardne verbalne komunikacije i umjesto toga komunicira nizom gunđanja i lajanja. Iako su detalji o ovoj privatnoj obitelji ograničeni, postoje teorije koje sugeriraju da bi Ray mogao biti pod utjecajem neverbalnog autizma treće razine.
- Zajednica između jednog od blizanaca i njihovog rođaka povećala je vjerojatnost ovog stanja. Zbog nekoliko generacija miješanih brakova, šanse da se obitelj suoči s neobičnim genetskim poremećajima povećavaju se četiri puta. Kakvi mogući ishodi mogu nastati kada članovi uže obitelji sudjeluju u procesu poroda? Dr. Alex Prayson, iz Nacionalnog vijeća za rehabilitacijsko obrazovanje, istaknuo je u publikaciji iz 2015. da osobe koje se vjenčaju s bliskim rođacima imaju povećani rizik od nasljeđivanja DNK povezane s autizmom ili sličnim problemima, kao što je spomenuo Daily Mail.
U radu objavljenom na Social Science Research Network, dr. Prayson dalje je raspravljao o ovoj temi, naglašavajući značajne sličnosti u strukturi mozga i/ili funkcionalnim abnormalnostima uočenim kod osoba s autizmom i osoba s inbred poremećajima. Studije snimanja mozga otkrivaju da mozgovi ove djece pokazuju primjetne razlike u obliku i strukturi u usporedbi s neurotipskim mozgovima njihovih vršnjaka. Iako Ray ne posjeduje sposobnosti verbalne komunikacije, tijekom nedavnih intervjua pokazuje aktivan angažman i entuzijazam.
- Svoje odgovore na pitanja ispitivača uspješno prenosi kroz mješavinu gunđanja, lajanja, kimanja glavom i gestikulacija. Iako njegovi odgovori možda nisu baš jasni, očito je da razumije pitanja i zna točne odgovore, čak i uz govornu manu. To se pokazuje kada se Raya pita o njegovom obroku; on učinkovito prenosi svoju poruku pokazujući svoj sendvič osobi koja ga pita. Isto tako, kada su ga pitali o svom pokojnom bratu Freddyju, on to priznaje progunđavši i pokazujući na obližnji grob, ilustrirajući svoje razumijevanje.
Konkretna dijagnoza Reyina stanja ostaje nejasna. Iako je za djecu iz spektra autizma tipično da se u početku muče s verbalnom komunikacijom, mnoga će s vremenom razviti određenu razinu govora. Iako postoje neuobičajeni slučajevi u kojima pojedinci ostaju neverbalni u odrasloj dobi, te su situacije rijetke i predstavljaju mali postotak slučajeva autizma u Sjedinjenim Državama.
- Pojedinci kojima je dijagnosticiran autizam ili poremećaj pažnje/hiperaktivnosti često koriste tehniku senzornog uključivanja koja se naziva “stimming” kako bi obogatili svoja osjetilna iskustva. To može uključivati nagle pokrete ili proizvodnju glasnih zvukova. Mogu se primijetiti različita neobična ponašanja, uključujući lajanje, gunđanje, lupanje glavom, grickanje noktiju i druge karakteristične geste.
Prema stručnjacima, ljudi se često uključuju u takva ponašanja kako bi kontrolirali i izrazili svoje emocije kada se susreću s pretjeranim stimulacije ili kada konvencionalne metode ne uspiju. Dok točan uzrok autizma još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, znanstvenici vjeruju da nastaje kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika.
